Glasanje u Generalnoj skupštini UN-a ogolilo je stavove svjetskih sila. O tome ko čije interese štiti i šta je rješenje sukoba i u čijim rukama se krije – za Dnevnik 2 je govorio Neven Anđelić, profesor međunarodnih odnosa.

Očito je da je počela kopnena ofanziva Izraela, ali oni su vrlo oprezni jer su svjesni da je Hamas to očekivao i da je dobro pripremljen, kazao je Anđelić – ali i istakao da su najveće žrtve u svemu tome civili. Dodao je i da „dvije strane ovog sukoba čine ratne zločine“.

Anđelić je podsjetio kako se smatra da je pravo svake suverene zemlje – što Izrael jeste - da se brani, ali je pitanje međunarodnog humanitarnog prava na koji način i je li proporcionalna ta odbrana.

Posljednjih je godina otoplili su odnosi arapskih zemalja i Izraela, kazao je Anđelić – ali je posljednje tri sedmice došlo do promjene svega.

„Saudijska Arabija pažljivo reaguje do sada. I ostale arapske zemlje se tako ponašaju. Cijeli svijet čeka šta će se desiti. Važna je i američka administracija. Znamo da su odnosi Saudijske Arabije i SAD-a bili upitni nekoliko godina. U prošlosti su vanjskopolitičke akcije Saudijske Arabije bile usklađene sa američkim željama, ali to se nije dešavalo. Početkom rata u Ukrajini američki izaslanici su tražili povećanje proizvodnje nafte u Saudijskoj Arabiji, što je odbijeno. Znači, imamo jednu nezavisnost u njihovoj ekonomskoj i vanjskoj politici“, naveo je Anđelić.

Bolje je ukoliko se još veći broj zemalja ne uključi u trenutni rat, ali do toga vrlo lako može doći, upozorava Anđelić.

Kad je u pitanju Iran, tu se vidi sva kompleksnost situacije. Ta zemlja, kazao je Anđelić, ima barem tri klijenta u tom području – sirijski režim, Hezbolah i Hamas, a postoji i bliskost sa Rusijom.

„Od početka napada na Ukrajinu, Izrael je bio vrlo pažljiv u svojoj politici prema Rusiji – osudio je agresiju, ali nije uveo sankcije. Sa ruskom podrškom Hamasu postavlja se pitanje šta će biti s rusko-izraelskim odnosima i kako će sto odraziti na neke druge krize“, izjavio je Anđelić, dodavši kako je rat na istoku Evrope sad sklonjen sa naslovnica.

Anđelić je govorio i o Turskoj.

Pod vostvom Recepa Tayyipa Erdogana, kaže, došlo je do radikalne promjene i u unutrašnjoj politici i u vanjskoj. Težnja je, objašnjava, bila povećanje utjecaja u zemljama nekadašnje otomanske imperije - bili su uspješni u tome, istovremeno slušajući zapadne sugestije i poštujući principe liberalnih demokratija, iako to nije bilo kao na Zapadu.  

„I Zapad je bio u potrazi za modelom demokratije koji bi bio prihvatljiv islamskim društvima i Turska je bila idealan model. Pogotovo pod drugim dijelom Erdoganove vladavine dolazi se u situaciju da Turska to više nije - pošto vjerovatno nikada se neće priključiti Evropskoj uniji“, kazao je Anđelić.

Za tu zemlju je još napomenuo i kako ima autoritativan sistem – 2011. godine je Erdogan posjetio Egipat, bio je prvi strani lider koji je posjetio tu zemlju nakon Arapskog proljeća, kada je dočekan kao heroj, no i vrlo brzo su promijenili mišljenje, a i on je prestao posjećivati zvanični Kairo.

Ista je situacija, nastavlja Anđelić, kada se istakao u antagonizmu sa Zapadom, pokušavajući voditi predizbornu kampanju po Holandiji, Njemačkoj..., što su mu te zemlje zabranile.

„Vrlo ga je teško spriječiti u nakanama, on onda koristi jedan nedemokratski režim – tada je spominjao fašizam i nacizam. Bakir Izetbegović tada ga je doveo u Sarajevo da tamo barem održi neki predizborni miting. Na neki način postao je usamljen, ali Turska je velika sila – uključena je preko granice u rat u Siriji, da zaštiti svoje interese. To je druga najmnogobrojnija vojska u NATO-u. Kada se sve sagleda, on ima adute da ga se sasluša, ali posljednjih godina njegov utjecaj opada“, zaključio je Anđelić.