Velik dio Teherana, glavnog grada Irana, mogao bi za nekoliko sedmica ostati bez vode, upozoravaju stručnjaci. Zemlja se suočava s ozbiljnom krizom vodoopskrbe, a ključni rezervoari se ubrzano prazne. Vlasti pokušavaju ograničiti potrošnju, dok građani očajnički štede vodu kako bi izbjegli katastrofu, piše CNN.

"Ako danas ne donesemo hitne odluke, suočit ćemo se s posljedicama koje više neće biti moguće ispraviti", upozorio je predsjednik Masud Pezeškian u ponedjeljak na sjednici vlade.

Voda je u ovoj sušnoj zemlji i inače ograničen resurs, no sada je pogođeno samo srce države – prijestolnica, rekao je Kaveh Madani, direktor Instituta Ujedinjenih naroda za vodu, okoliš i zdravlje.

Javna česma u Teheranu (Foto: AFP)

S oko 10 miliona stanovnika, Teheran bi mogao ostati potpuno bez vode ako se potrošnja hitno ne smanji.

"Govorimo i ‘nultom danu‘ koji bi se mogao dogoditi u roku od nekoliko sedmica", izjavio je Madani, bivši zamjenik šefa Iranske organizacije za zaštitu okoliša.

Suša, loše upravljanje i klimatske promjene

Uzroci krize su višeslojni: desetljeća lošeg upravljanja vodnim resursima, neravnoteža između ponude i potražnje, te sve izraženiji učinci klimatskih promjena.

Iran proživljava jednu od najgorih suša u svojoj historiji – već petu godinu zaredom – a istovremeno je pogođen ekstremnim vrućinama. Temperature su u julu na nekim mjestima prelazile 50°C, prema riječima klimatologa Maximiliana Herrere.

U pokušaju da obuzdaju potrošnju, vlasti su smanjile tlak vode u Teheranu gotovo za pola, čime je pogođeno oko 80 posto kućanstava, rekao je guverner provincije Teheran Mohammad Sadegh Motamedian.

Teheran (Foto: Mariusz Prusaczyk/alamy/profimedia)

Za stanare viših katova to znači potpuni nestanak vode. Jedan građanin s 14. kata ističe da mu slavine često ostaju suhe. Voda se u grad dovozi cisternama, a oni koji si to mogu priuštiti, masovno ugrađuju spremnike.

"Nikad prije nismo imali ovakvu situaciju. Ovo je novo za Teheran", rekao je Madani.

Očajničke mjere i mršave nade

Vlada je prošle sedmice proglasila neradni dan u Teheranu i drugim dijelovima zemlje kako bi uštedjela vodu i električnu energiju. Sada se razmatra mogućnost cijele neradne nedjelje, kako bi građani napustili grad i time smanjili potrošnju, rekla je glasnogovornica vlade Fatemeh Mohajerani.

Stručnjaci smatraju da je loše upravljanje ključan faktor u ovoj krizi. Prekomjerno crpljenje podzemnih voda, neučinkovita poljoprivreda i nekontrolirana urbana potrošnja doveli su do onoga što nazivaju – vodenim bankrotom.

"To više nije kriza - to je stanje u kojem su neki štetni učinci nepovratni", upozorava Madani.

U Teheranu se podzemna voda toliko ispumpava da dijelovi grada doslovno tonu, i to više od 25 centimetara godišnje.

"Glavni grad suočen je s dugoročnom i sustavnom neravnotežom koja ugrožava samu osnovu vodoopskrbe za njegove stanovnike", rekao je Amir AghaKouchak, profesor na Univerzitetu Kalifornije u Irvineu.

Brana Amir Kabir (Foto: Atta Kenare/Afp)

Klimatske promjene dodatno pogoršavaju situaciju. Količina padalina u Iranu smanjila se za više od 40 posto u odnosu na prosjek, a brane koje opskrbljuju Teheran napunjene su tek 21 posto svog kapaciteta, prema podacima državne agencije Mehr.

Od 31 iranske pokrajine, njih 30 već pati od ozbiljne nestašice vode, upozorava ministar energetike Abbas Aliabadi. Na pitanje o mogućnosti uvođenja redukcija vode, odgovorio je kako se ‘nada da do toga neće doći‘.

Rješenja su bolna i politički osjetljiva

Trenutne mjere vlasti nazivaju se "flasterima na otvorenoj rani" - uključuju transfere vode iz drugih dijelova zemlje, ali to ne rješava osnovni problem.

Madani smatra da su tehnička rješenja poput desalinizacije i reciklaže otpadnih voda važna, ali dugoročno nedovoljna. Pravi izlaz vidi u sveobuhvatnoj reformi ekonomije - smanjenju ovisnosti o poljoprivredi, koja troši čak 90 posto iranske vode, i prijelazu na industrije s manjom potrošnjom vode.

Brana Amir Kabir (Foto: Atta Kenare/Afp)

Takva reforma bila bi politički i ekonomski vrlo bolna te malo vjerovatna u sadašnjim uslovima, posebno zbog međunarodnih sankcija, kaže Madani.

"Korijeni krize nisu samo ekološki ili tehnički - oni su duboko politički i sistemski. Iranska kriza s vodom ne može se odvojiti od šire krize upravljanja", zaključuje AghaKouchak.

Za sada, zemlja čeka jesen i nada se - kiši.

"Ako Teheran izdrži do kraja septembra, postoji nada da će izbjeći 'nulti dan'", zaključuje Madani.