U Teočaku i Sniježnici nizom manifestacija obilježena je 31. godišnjica od pogibije Hajrudina Mešića, narodnog heroja i brigadnog generala Armije Republike Bosne i Hercegovine. Srce jednog od najvećih sinova koje je imala Bosna i Hercegovina prestalo je kucati 30. oktobra 1992. godine kada je Mešić sa svojom brigadom krenuo u deblokadu zvorničke Kamenice i Srebrenice.

Na tom putu u eksploziji granate u mjestu Nezuk poginuo je Mešić, a akcija boraca Armije RBiH je okončana. Nikada više u agresiji na Bosnu i Hercegovinu jedinice Armije RBiH na tom području nisu bile tako blizu spajanja kao tih oktobarskih dana 1992. godine i nikada nije izvršena deblokada Srebrenice što je u konačnici rezultiralo genocidom nad Bošnjacima u julu 1995.

Lika i djela “kapetana Hajre“, kojem je posthumno dodijeljen čin brigadnog generala Armije RBiH, na njegovom turbetu prisjetili su se načelnik Općine Teočak Tajib Muminović, ministar vanjskih poslova BiH Elmedin Konaković, sin Zlatan Mešić te predsjednik Udruženja dobitnika najvećih vojnih priznanja “Zlatni ljiljan” TK Edin Hadžimuhamedović.

Sin Zlatko u ime porodice zahvalio se što njegov otac Hajrudin Mešić nije i neće pasti u zaborav i da se iz godine u godinu organizuju prigodne manifestacije s ciljem njegovanja kulture sjećanja na narodnog heroja. I ostali govornici istakli su hrabrost i vizionarstvo prvog komandanta Prve teočačke brigade koja je poslije 30. oktobra 1992. godine dobila naziv 255. brdska brigada “Hajrudin Mešić”, navodi Anadolija.

Inače, obilježavanje godišnjice pogibije Hajrudina Mešića počelo je promocijom knjige Mevludina ef. Hrnjića “Svjedok srebreničkog genocida”, a održan je i malonogometni turnir u novootvorenoj sportskoj dvorani u Teočaku.

Jučer su delegacije posjetile porodicu Hajrudina Mešića, a upriličena je i akademija u Teočaku. Jutros su delegacije obišle mjesto pogibije u Nezuku, a potom su posjetili šehidsko mezarje gdje je proučen ja’sin, održan čas historije o liku i djelu Hajrudina Mešića, te na kraju proučen tevhid u džamiji u Sniježnici.

“Kapetan Hajro“ dobitnik je priznanja “Zlatni ljiljan” i “Zlatna policijska značka”, a posthumno je unaprijeđen u čin brigadnog generala Armije RBiH i odlikovan Ordenom narodnog heroja oslobodilačkog rata Armije RBiH.

Iza brigadnog generala Hajrudina Mešića ostali su supruga Radenka, sin Zlatko i kćerka Lejla.