Jučerašnje objavljivanje Izvještaja o Bosni i Hercegovini Evropske komisije u potpunosti je demaskiralo svu nekompetentnost i nefunkcionalnost vladajuće koalicije, te jasno pokazalo da se stalnim podilaženjem antidržavnim agentima i politikama ne može ništa konstruktivno napraviti, piše Muamer Bandić za novinsku agenciju Patrija.

Štaviše, situacija u kojoj smo na poklon dobili kandidatski status, ne da nije omekšala antidržavne politike već im je dala dodatni vjetar u leđa, a istovremeno demaskirala sve obmane, laži, političku naivnost i nekompetentnost bošnjačkih ikebana instaliranih u vlast kako bi se ostvarili agresivni ciljevi vanjske politike Republike Hrvatske svedeni na prosto ispunjenje želja jednog čovjeka, Dragana Čovića.

Sva pozitivna priča u Izvještaju počinje i završava sa kreiranjem lažne slike o „najbrže uspostavljenoj vlasti“ i „javno iskazanoj posvećenosti političkih partija strateškom cilju evropskih integracija“. No čim uđemo dublje u sam Izvještaj nećemo naći ni na jednoj stavki da je bilo šta pomaknuto naprijed. Gotovo za svaki zakon ili dokument koji je od trenutka sticanja kandidatskog statusa usvojen nalazimo da je upitno da li je usaglašen sa evropskim standardima.

Čak je i eksplicitno navedeno da je Vlada FBiH imenovana nakon što je visoki predstavnik suspendovao Ustav FBiH. Da li postoji ikakva zakonska odgovornost svih onih koji su podržali ovako flagrantno gaženje Ustava, a položili su zakletvu da će isti poštovati i braniti? Pitam se kao čovjek da li ih je barem imalo stid? Sigmund Freud je svojevremeno rekao da je prvi znak ljudske gluposti odsustvo stida.

Poznato je da je ovo bio osnovni razlog zašto Stranka za BiH nije podržala na ovakav način instaliranu Vladu i izašla iz koalicije na federalnom nivou. Za nas je tada, a jednako i danas, pravno nasilje neprihvatljiv oblik političkog djelovanja, pa čak i kada nam nude nekoliko ministarstva i jakih javnih preduzeća.

Smatramo da mir i stabilnost svakog društva počivaju na poštivanju pravnog poretka i pravnoj sigurnosti i nama je tada bilo jasno da takvo pravno nasilje neće donijeti ništa dobro, što stav Evropske komisije da ne otvori pregovore sa našom zemljom i potvrđuje. Potpuni je debakl da smo ostali na klupi za rezervne igrače gledajući u leđa Ukrajini i Moldaviji, državama koje su de facto u ratnom stanju.

Same političke reakcije na Izvještaj su tek urnebesni cirkus, svojstven razorenom društvu kakvo i jesmo. Dok jedni vrište od sreće, a nisu dobili ništa, oni najpametniji, najpošteniji i najsposobniji bave se bespućima semantičkih zbiljnosti, kao da je uopće bitno da li tamo piše „preporučujemo“ ili „preporučit ćemo“, kada preporuku za otvaranje pregovora dobili nismo.

Inače je svojstveno nekompetentnim ljudima da se bave potpuno nebitnim detaljima kada ne ostvare zacrtane ciljeve. To je ta svojevrsna umjetnost prodavanja magle koju svakodnevno gledamo i u Kantonu Sarajevo gdje se nebitno gura u prvi plan, kako bi se sakrile sve one bitne stvari nekompetentnost i korupcija.

U svakom slučaju Bosna i Hercegovina je ostavljena da čeka proljeće, a nama ostaje da pratimo koliko će naše društvo i državu u konačnici koštati poniznost i servilnost prema antidržavnim agentima i politikama jer Dragan Čović postaje vidno nestrpljiv. Već je jesen, a Izbornog zakona nema.

Usvajanje raznoraznih dokumenata zvučnih naziva, ali bez ikakvog konkretnog sadržaja i namjere da ih ikada sprovedu u praksi nije evropski put, niti ono što Evropska komisija traži od Bosne i Hercegovine. Ono što Evropska komisija traži jeste snažna i funkcionalna država koja govori jednim glasom, država koja je garant pravnog poretka i pravne sigurnosti svojih građana. Evropa dakle hoće kredibilnog partnera, a ova skupina kabadahija i podanika retrogradnih politika to nije, niti će ikada biti, bez obzira na svu slatkorječivost, obmane i laži.