Kao šef kluba Stranke za BiH, na posljednjem Drugom nastavku 14. radne sjednice Skupštine KS (SKS), zatražio sam polusatnu pauzu, što je u skladu s Poslovnikom neosporno pravo šefova stranačkih klubova i tako apsolutno definisano da ga niko ne može dovesti u pitanje. U obrazloženju zahtjeva kao razlog naveo sam obavljanje podne-namaza.

Pošto nema nikakvog pravnog osnova da odbije zahtjev šefa bilo kojeg stranačkog kluba, predsjedavajući SKS i predsjednik Kluba Bošnjaka krajnje neprimjereno zloupotrebljava govornicu nazivajući moj zahtjev populističkim. Nemoguće je navesti sve primjere kada rukovodstvo SKS nakon zaključenja rasprave i glasanja, potpuno suprotno Poslovniku, daje neprimjerene komentare ili vanposlovnički diskutuje, piše zastupnik Stranke za Bosnu i Hercegovinu (SBiH) u Skupštini Kantona Sarajevo Muamer Bandić za novinsku agenciju Patrija.

Predsjedavajući SKS bi trebao znati da obavljanje namaza, posebno u mjesecu ramazanu, nije populizam već dužnost svakog vjernika – muslimana. Njegovo odsustvo za obavljanje hadža niko nije komentarisao, a posebno ne na tako prizeman i neprimjeren način, iako je zbog toga bio blokiran rad Skupštine KS. Kao političaru bi mu trebalo biti poznato da politička zabrana bilo kojem vjerniku da se pridržava postulata njene/njegove religije, te neprimjereno javno komentarisanje nečijeg identiteta predstavljaju školski primjer političkog populizma. To što on ne razumije, tek govori o njegovoj ličnoj kulturi, neasimiliranosti u pluralno i urbano društvo, te hroničnom nedostatku tolerancije i poštovanja prema ljudima koji ne pripadaju uskom krugu genetski predodređenih ikebana Zagreba i Beograda.

Nekoliko sati nakon toga, dolazi zahtjev kolege iz drugog kluba za pauzom i tu pauzu pretvaraju u gotovo dvosatni prekid. Time se krši Poslovnik, jer u skladu s poslovničkim odredbama o svakoj pauzi dužoj od pola sata potrebno je da se izjasni Skupština. Naravno, u ovom slučaju SKS se nije izjasnila, već se njeno tek alfabetizirano rukovodstvo stavilo iznad Poslovnika, kojeg su dužni da poštuju.

Ovakav način vođenja sjednica, u kome rukovodstvo SKS koristi svoju poziciju da omalovažava zastupnike, samo je jedan od kontinuiranih primjera neprimjerenog postupanja i kršenja mjerodavnih odredbi Poslovnika. Rukovodstvo SKS sjednice vodi kao da se radi o sjednicama skupštinske većine, u potpunosti zanemarujući poslovnička prava zastupnika koji ne pripadaju toj većini. Permanentnim kršenjem Poslovnika, rad SKS je sveden je na jednoumnu tribinu, rezervisanu samo za političko djelovanje vladajuće većine.

Bezbroj je sličnih primjera kojim rukovodstvo SKS kršenjem Poslovnika onemogućava slobodu političkog djelovanja i guši slobodu govora opozicionim strankama, ne poštuje dignitet institucije kontinuiranim provokacijama i ismijavanjem zastupnika, svodeći ozbiljne diskusije na nivo uličnog cirkusa u kome stalno plešemo na rubu incidenta jer je vanposlovničko, krajnje nekulturno i neprimjereno djelovanje rukovodstva SKS postalo pravilo.

Sve više me podsjeća na stare stihove Rambo Amadeusa:
„Kad primitivci uzjašu na vlast.
Ispada iz igre dostojanstvo i čast.“

I zaista, kao u njegovim stihovima, u našoj svakodnevnoj parlamentarnoj praksi postoje ljudi koji ne shvataju šta je svrha Poslovnika a sjede u Skupštini. Ti ljudi ne razumiju da se Poslovnikom uređuju pravna pravila kao obavezujući pravni okvir za zakonito postupanje i djelovanje zastupnika. Zaista je nevjerovatno da neko takve ljude, bez znanja materije i osnovne kulture ponašanja, kandidira da rukovode bilo čime, a kamoli Skupštinom! Rukovodstvo SKS mora da shvati i nauči da djelovanje i postupci zastupnika u SKS moraju biti usklađeni sa pravnim pravilima sadržanim u Poslovniku koji predstavljaju granicu zakonitog postupanja i djelovanja ovog zakonodavnog organa. Svaki postupak, koji nije usklađen sa pravnim pravilima definisanim Poslovnikom, usmjeren je na razaranje pravnog okvira. Ovo se jednako odnosi na sve nas zastupnike, pa i one koji, kao prvi među jednakima sjede u rukovodstvu SKS i vode sjednice.

Politički i pravno inferiorni, nemušti i nekulturni ljudi su ovaj nekada afirmativni politički forum i ogledalo političkog pluralizma našeg Kantona, pretvorili u najobičniju pijacu za trgovinu političkim uticajem. Autokratskim nasiljem nad pravom obesmišljavaju sve principe demokratskog funkcionisanja najvišeg zakonodavnog organa čime u potpunosti eutanaziraju njegov pluralni politički i kulturni duh, pretvarajući Sarajevo u jednu totalitarnu selendru. Provincijalnu selendru u kojoj svi moramo da mislimo i živimo kako nam vlast zapovijeda ili gubimo sva prava, pa i ona na vlastito mišljenje i način života, samo zbog toga što smo to što jesmo.

Vrhunac ovog orvelijanskog neototalitarizma lažnih demokrata, liberala i socijalista bilo je izbacivanje Kluba Stranke za BiH iz prostorija koje smo koristili za svoj politički rad u zgradi SKS. Skupština SKS pod palicom ovakvih likova sve više liči na jeftini reality show za zabavu širokih narodnih masa, a sve manje na ozbiljnu zakonodavnu instituciju. Samo sa takvima politički limitiranim likovima je moguće varati i lagati svakoga i na svakom koraku – pripadnika boračke populacije i šehidske porodice pri zapošljavanju, mlade prilikom dodjele sredstava za rješavanje stambenog pitanja, najbolje studente prilikom povrata novca za upisninu, vlastite uposlenike prilikom isplate presuda po radnim sporovima, povratnike pri dodjeli sredstava za povratak, legende naše zemlje Bogića Bogićevića i Ismeta Gavrankapetanovića, te na kraju i građane Sarajeva – da će im sutra biti bolje pod vodstvom ovakvih ljudi.

S obzirom na ovakva skupštinska iskustva mislim da imamo prevelika očekivanja od ljudi, koji nisu u stanju da primjenjuju Poslovnik od cijelih 49 stranica prečišćenog teksta, da uspješno pregovaraju o ozbiljnim državnim pitanjima sa dvojcem Čović-Dodik ili da uspješno rješavaju naše lokalne, komunalne probleme! To je jednostavno nerealno očekivanje i ogromna zabluda.

Poznata je biblijska izreka da kad slijepac slijepca vodi, obojica u jamu padnu! S ovakvom vlašću, nama građanima Sarajeva i svim ljudima koji vole svoju jedinu domovinu Bosnu i Hercegovinu, s pravom ostaje pitanje: Koliko nas duboka jama sutra čeka?