Prije nekoliko mjeseci portugalski premijer Antonio Costa večerao je u Lisabonu uz njemačkog kancelara Olafa Scholza i bivšeg predsjednika španske vlade Felipea Gonzaleza. Slavili su pola stoljeća Socijalističke stranke koju su u egzilu osnovali Mário Soares i stotinu disidenata portugalske diktature. Costa je tada bio referenca međunarodne ljevice, koju je na skupu u Portu Stefan Löfven, predsjednik Evropske socijalističke stranke, uporedio sa "svjetionikom nade", a Pedro Sanchez, predsjednik Socijalističke internacionale, definirao kao "bastion" usred “neoliberalnog desetljeća u Evropi”, piše Stav.ba.

Costinom ostavkom na mjesto premijera ljevica je izgubila jednu od najsigurnijih vrijednosti. Bio je jedini socijalista koji je vladao s apsolutnom većinom u Evropi, osim laburista Roberta Abele na Malti.

Portugalci su još uvijek zapanjeni Costinom ostavkom i naglim krajem političke ere koja je osam godina građena sa osmijehom i čeličnom rukom. U Bruxellesu – gdje su ga dočekali sa sumnjom kada je 2015. došao na vlast u rukama dviju stranaka više ljevičarskih od njegove (Lijevog bloka i Komunističke partije Portugala) – izgradio je imidž cijenjen i zbog svoje sposobnosti za dijalog i u međunarodnoj politici kao i zbog nastojanja da smanji javni dug i deficite na domaćem terenu. Njegovo je ime bilo u izboru za predsjedavanje Evropskim vijećem.

Niko pri zdravoj pameti u Portugalu u utorak kad su se probudili da bi krenuli na posao nije mogao pretpostaviti da će se nakon ručka zateći u razmišljanju ko će naslijediti Costu u Vladi te zemlje. Ali najava da će ga Vrhovni sud istražiti zbog njegove uloge u odobravanju energetskih projekata povezanih s eksploatacijom „zelenog“ hidrogena i litija dovela je do njegova odlaska.

Ustavna vlast ostaje u rukama predsjednika Republike, Marcela Rebela de Souse, kod koga je odluka da raspiše izbore ili dopusti imenovanje socijalističke zamjene. Među sadašnjim članovima Vlade je Fernando Medina, ministar finansija među najvećim kandidatima.

Neočekivana politička kriza poklopila se i s obradom projekta Općeg državnog budžeta0, koji za 2024. predviđa historijsku činjenicu: javni će dug prvi put biti ispod 100% (očekuje se 98,9%) što udaljava Portugal od kluba najzaduženijih u Evropi. Medina je bio dobar izvršitelj politike contas certas (ispravnih računa) koju je Costa pretvorio u okosnicu svog mandata. Ako je nešto ostalo nepromijenjeno u osam godina njegove administracije  bila je to njegova opsesija da drži potrošnju pod kontrolom i spriječi da zemlja ponovo doživi traumatično spašavanje poput onog 2011. godine.

Velik dio tog novca bio je povezan s energetskim projektima usmjerenim na dekarbonizaciju evropskih ekonomija. Costa je prihvatio cilj do te mjere da će njegova glavna politička ostavština biti zelena revolucija. Portugal je postao četvrta zemlja u Evropi s najvećom proizvodnjom obnovljive energije, iza Austrije, Švedske i Danske, pokazuju podaci Eurostata. U ovoj utrci prema neutralnosti emisija, koja je u zemlji planirana za 2045. ekološki zahtjevi su pojednostavljeni kako bi firme mogle brže razvijati svoje projekte. A licence su dodijeljene vrlo kontroverznim prijedlozima, kao što je rudnik litija u Covas do Barroso, unatoč tome što je to mjesto iznimne ekološke, poljoprivredne i društvene vrijednosti, koje je FAO priznao kao svjetsku poljoprivrednu baštinu. Ovo je jedan od sumnjivih projekata za tužiteljstvo, uz eksploataciju litija u Montalegreu i projekt zelenog hidrogena u Sinesu.

Zbog ove operaciju, koja je započela 2019. godine, uhapšene su dvije osobe iz najbližeg okruženja vođe socijalista, šef njegovog kabineta Vítor Escaria i njegov prijatelj i biznismen Diogo Lacerda Machado te još tri osobe. Osim toga, ministar infrastrukture Joao Galamba proglašen je osumnjičenikom.