Piše: GEORGE FRIEDMAN

Prije nekoliko sedmica napisao sam članak pod naslovom “Svijet se počinje preuređivati”. Sigurno dolazi novi poredak, ali za razliku od preuređenja koje se dogodilo nakon pada Sovjetskog Saveza 1991., ovo će preuređenje proizaći iz ratova i potencijalnih ratova. Ukrajinski rat bjesni već gotovo dvije godine. Postoje nagovještaji da bi mirovni sporazum mogao biti postignut, ali sukob se nastavlja. Rat između Hamasa i Izraela traje već oko mjesec dana i to je možda najogorčeniji i najnemilosrdniji rat viđen na mjestu gdje je nemilosrdno ratovanje postalo umjetnost.

Idemo dalje.

Čuo sam od dvojice ljudi u koje imam veliko povjerenje da se Srbija sprema za rat. Srbija i Kosovo vodili su krvavi rat 1998.-99. godine u kojem su SAD i NATO stali na stranu Kosova i proveli kampanju bombardiranja Srbije. Nadam se da ovi izvori nisu u pravu, ali mislim da će se to dogoditi i proširiti izvan Balkana.

Kinezi su prodrli na rubove Filipina. Japanci su javno izjavili da će raditi na jačanju obrane Filipina i pomoći slanjem ratnih brodova u slučaju napada Kine. Japan je također najavio povećanje saradnje s Malezijom. Osim toga, Kina i Indija vode pogranični rat. Japan je Indiji rekao da je spreman ponuditi neodređenu podršku. .

Kina je bila pod velikim ekonomskim stresom. Ne mislim da ima pomorsku snagu za koju drugi vjeruju da ima, ali je još uvijek velika sila. Prema tome, japanska odluka da izazove Kinu, čak i uz podšku SAD-a, predstavlja novu ulogu za Japan u zapadnom Pacifiku, s kojom se Kina možda neće moći nositi. Usporena kineska privreda također slabi njenu vladu.

Čini se da Turska politički prodire u cijelu centralnu Aziju, koja je područje od iznimne važnosti za Rusiju. To stvara potencijalno eksplozivnu situaciju.

Napetosti u jugoistočnoj Aziji, na Balkanu i u istočnoj Europi, na Bliskom istoku i u srednjoj Aziji nisu značajno povezane. Ovo nije kao Drugi svjetski rat, gdje su nacije bile povezane jedna s drugom, poput Njemačke i Italije ili SAD-a i Britanije. U tom slučaju širenje rata bilo je potpomognuto zajedničkim interesima. U sadašnjem globalnom sistemu, čini se da nema veze između raznih tekućih i potencijalnih ratova.

Čini se da to pokazuje da se požar globalnog rata neće dogoditi. Ali teško je razumjeti zašto se čini da postoji proliferacija tekućih i potencijalnih sukoba bez zajedničkog temelja. To može značiti da se zapravo ništa veliko ne događa, a ideja da nesuglasice eskaliraju u ratove je neutemeljena. Ali kao i uvijek, postoje pitanja na koja ne mogu odgovoriti. Zašto Japanci zveckaju sabljama dok su Palestinci i Izraelci u ratu, a balkanske države drhte? Ne samo da postoji skup ratnih realnosti i mogućnosti, već se one događaju u isto vrijeme.

Na pitanje možda nema odgovora, ali SAD je vjerojatno dio mozaika. Mnogi razumno smatraju da bi se SAD trebao više uključiti u ratove, čak i ako nas oni izravno ne zanimaju. Ali SAD je globalni hegemon, najveća svjetska privreda i najveća vojna sila. Ovi faktori povezuju SAD s većinom zemalja u svijetu, bilo putem ekonomskih veza ili vojnih saveza. Prednost je u tome što SAD ima izbora. Ali poput Britanije i Rima prije toga, SAD moraju biti uključene selektivno. SAD su slomile Japan u Drugom svjetskom ratu, dobile rat na Balkanu, pomogle u stvaranju Izraela i pomogle u oblikovanju Ukrajine. Dok gledamo ovaj popis ratova i mogućih ratova, SAD je duboko upleten na mnogo načina. Dakle, zemlja koju sam izostavio s popisa su Sjedinjene Države, koje bi tragično mogle biti uvučene u ratove s malo vremena za razmišljanje. To je tema za historičara. Sada nas mora zanimati imaju li moji prijatelji od povjerenja pojma o čemu govore. Većina ratova o kojima se priča nikada se ne dogodi.

(George Friedman je američki geopolitički autor o međunarodnim pitanjima rođen u Mađarskoj. Osnivač je i predsjednik Geopolitical Futures. Prije osnivanja Geopolitical Futures, bio je predsjednik izdavačke kompanije Stratfor)