Inače, Ljubičić je od 2016. godine bio trener slavnom Švicarcu Rogeru Federeru, jednom od najvećih igrača u historiji.

Međutim, iza Ivana Ljubičića, koji je izbjegao u Hrvatsku i tako postao njihov reprezentativac, nije bio nimalo lak životni put!

O tome svjedoči i fotografija iz djetinjstva koju je 2020. godine Ivan objavio na svom Instagram profilu, na kojoj je socijalna karta uz natpis – izbjeglica!

Ljubičić je poslije osvojenog prvenstva Jugoslavije, sa samo 12 godina, napustio svoj rodni grad Banju Luku i tada nije uopšte razmišljao o tenisu, prenosi Klix.ba.

Kada su se stacionirali u Rijeci, stigla mu je ponuda iz Italije i tada je riješio da se profesionalno bavi ovim sportom.

Otišao sam u Torino i tamo proveo tri godine. U početku nije bilo lako, htio sam se vratiti kući… Ali, malo-pomalo, privikao sam se, naučio jezik, dobro sam se osjećao i počeli su da stižu i rezultati”, pričao je Ivan Ljubičić o svom početku.

Preko barikada, Ivan je sredinom vrelog maja 1992., s majkom Hazirom i starijim bratom Vladom, kao izbjeglica došao u Hrvatsku.

U Banjoj Luci ostao je otac Marko, kojemu su tamošnje vlasti pravile probleme i nisu mu dopustile da ode zajedno s njima.

Pet mjeseci živjeli su u neizvjesnosti, nisu se mogli čuti s ocem u Banjoj Luci.

Svaki im je dan bio kao godina. A onda, jedne večeri, zazvonio je telefon u njihovu podstanarskom stanu u Rijeci. Bio je to otac Marko. Javio se iz Siska u koji je došao iz Banje Luke. Njihovoj sreći nije bilo kraja.

Italijanski Sky Sport će se sredinom decembra predstaviti dokumentarac s Ljubičićevom pričom, koji se zove “Ljubo, čovjek kojeg je spasio tenis” u kojem je Ivan između ostalog rekao: “Rođen sam u Banjoj Luci i sjećam se da su, iz dana u dan, dolazili školu i pokazivali – ovaj je Srbin, ovaj je Hrvat”.

Kazao je da je imao osjećaj kao da mu je djetinjstvo bilo ukradeno.

“Pamtim taj osjećaj usamljenosti, nedostajala je mogućnost da dobijem nekakvu orijentacijsku tačku. Mislim da sam došao do visokog nivoa u tenisu zahvaljujući i tim poteškoćama koje sam prošao”, rekao je Ljubičić.

Ostalo je sve historija…

Otišao sam u Torino i tamo proveo tri godine. U početku nije bilo lako, htio sam se vratiti kući… Ali, malo-pomalo, privikao sam se, naučio jezik, dobro sam se osjećao i počeli su da stižu i rezultati”, pričao je Ivan Ljubičić o svom početku.

Preko barikada, Ivan je sredinom vrelog maja 1992., s majkom Hazirom i starijim bratom Vladom, kao izbjeglica došao u Hrvatsku.

U Banjoj Luci ostao je otac Marko, kojemu su tamošnje vlasti pravile probleme i nisu mu dopustile da ode zajedno s njima.

Pet mjeseci živjeli su u neizvjesnosti, nisu se mogli čuti s ocem u Banjoj Luci.

Svaki im je dan bio kao godina. A onda, jedne večeri, zazvonio je telefon u njihovu podstanarskom stanu u Rijeci. Bio je to otac Marko. Javio se iz Siska u koji je došao iz Banje Luke. Njihovoj sreći nije bilo kraja.

Italijanski Sky Sport će se sredinom decembra predstaviti dokumentarac s Ljubičićevom pričom, koji se zove “Ljubo, čovjek kojeg je spasio tenis” u kojem je Ivan između ostalog rekao:

“Rođen sam u Banjoj Luci i sjećam se da su, iz dana u dan, dolazili školu i pokazivali – ovaj je Srbin, ovaj je Hrvat”, rekao je Ljubičić u dokumentarcu.

Kazao je da je imao osjećaj kao da mu je djetinjstvo bilo ukradeno.

“Pamtim taj osjećaj usamljenosti, nedostajala je mogućnost da dobijem nekakvu orijentacijsku tačku. Mislim da sam došao do visokog nivoa u tenisu zahvaljujući i tim poteškoćama koje sam prošao”, rekao je Ljubičić.

Ostalo je sve historija…