Republika Turska je druga država svijeta sa najviše kulturnih vrijednosti upisanih na Listu nematerijalne kulturne baštine Organizacije Ujedinjenih nacija za obrazovanje, nauku i kulturu (UNESCO).

Na 18. sjednici Komiteta za zaštitu nematerijalnog kulturnog naslijeđa održanoj u Kasaneu, Republika Bocvana, od 04. do 09. decembra, Turska je upisala pet novih vrijednosti na listu nematerijalne kulturne baštine. Ovim je broj kulturnih naslijeđa zemlje upisan na UNESCO-ovu listu dostigao 30. čime je Turska postala druga zemlja s najviše kulturnih vrijednosti. Na UNESCO-ovu listu nematerijalnog kulturnog naslijeđa kojem je potrebna hitna zaštita upisan je "tradicionalni uzgoj maslina", a osim ove tradicije upisani su još "rukotvorina Meya i scenska umjetnost", "umjetnost sedefa", "iftar i njegove društveno-kulturne tradicije" te "umjetnost iluminacije".

Stoljetna tradicija uzgoja maslina

Čvrsto i skromno drvo masline jedno je od značajnih vrijednosti Turske, uglavnom kada je riječ o kulturi njenog uzgoja.

Tradicionalni uzgoj maslina u Turskoj podrazumijeva metode i prakse koje se nisu mijenjale stoljećima – berba, prerada i proizvodnja maslinovog ulja. Ova tradicija održava društveni i kulturni identitet koji posebno ističu njegovi nosioci nastanjeni u ruralnim dijelovima. Turski brendovi maslinovog ulja redovno odnose nagrade i priznanja na najprestižnijim svjetskim takmičenjima u kvaliteti maslinovog ulja.

Održivost muzičke tradicije

Mey (Balaban) je drveni duhački instrument koji se u Turskoj proizvodi vijekovima. Instrument je poznat, kako po svom jedinstvenom zvuku, tako i po kulturnom značaju u narodnoj muzici. Mey je sveprisutan na okupljanjima, proslavama, vjenčanjima i drugim svečanim prilikama. Instrument se izrađuje u tri tradicionalne veličine: „ana“ (najveća), „orta“ (srednja) i „cura“ (najmanja). Zanatska i scenska umjetnost Meya upisana je na UNESCO-vu Reprezentativnu listu nematerijalnog kulturnog naslijeđa čovječanstva u ime Turske i Azerbejdžana, prenosi Klix.

U tehnici poznatoj kao intarzija od sedefa (tur. "sedef kakma"), poznata i kao izrada ili obrada sedefa, sedef se stavlja u jamice ili rezbarije na drvetu. Intarzija od sedefa izuzetno je cijenjen zanat zbog svoje elegancije i ljepote. Ova tradicionalna rukotvorina primijenjuje se u elementima interijera, svakodnevnim predmetima kao što su štapovi, ogledala, svijećnjaci, češljevi, stolovi, stolice, fotelje i suveniri. Umjetnost umetanja sedefa, stvarajući dizajn koji svjetluca, ima bogatu historiju duboko ukorijenjenu u tursku kulturu i nastavlja da odražava majstorstvo anadolskog naroda. "Umjetnost intarzije od sedefa" upisana je na UNESCO-vu Reprezentativnu listu nematerijalnog kulturnog naslijeđa čovječanstva u ime Turske i Azerbejdžana.

Društveno-kulturna tradicija: Iftar

Odabrani muslimanski mjesec Ramazan uz sebe ima brojne tradicije koje se prenose vijekovima na svim stranama svijeta. Iftar, večernji obrok kojim se prekida post, jedna je od tradicija koja ima dubok društveno-kulturni značaj. Iako okuplja porodice, prijatelje, komšije i rođake u zajedničko iskustvo, iftarski obrok nadilazi puka svojstva jela i utjelovljuje odanost, zahvalnost, velikodušnost i gostoprimstvo. „Iftar i njegove socio-kulturne tradicije” upisani su na UNESCO-vu Reprezentativnu listu nematerijalnog kulturnog naslijeđa čovječanstva u ime Turske, Azerbejdžana, Uzbekistana i Irana.

Pozlaćena elegancija

Iluminacija, koja se na turskom naziva "Tezhip" je dekorativna umjetnost koja se prakticira u Turskoj. Ova umjetnost, koja u najobuhvatnijem smislu znači "dekoracija zlatom", uključuje zamršenu pozlatu rukopisa, kaligrafskih tekstova i minijatura.

Zlatna boja ili listovi dodaju sjaj koji odbija svjetlost, povećavajući privlačnost umjetničkog djela kao što su rukopisi, minijature ili kaligrafski radovi. "Umjetnost iluminacije" upisana je na UNESCO-vu Reprezentativnu listu nematerijalnog kulturnog naslijeđa čovječanstva u ime Azerbejdžana, Irana, Tadžikistana, Turske i Uzbekistana.