Statistika je kao kupaći kostim; Ono što pokazuje vrlo je atraktivno, ali mnogo je zanimljivije ono što skriva.

Uzeo sam za početak teksta o takozvanoj opoziciji u Republici Srpskoj (SDS i PDP) citat nepoznatog autora o statistici, s tim, što pomenute dvije partije, ni u “bikiniju” ne pokazuju ništa atraktivno. Dapače. Ali, činjenica da, ne birajući prljava sredstva, u pokušaju da sakriju i “kupaći kostim” i ono “što skriva” nameće potrebu da se jasno definište stanje u kojem se nalaze ove dvije stranke, kao i nesposobnost, nedosljednost i prljavi potezi njihovih čelnika, piše na svom blogu novinar Slobodan Vasković.

-Prije nego nastavim, da podsjetim kako sam tvrdio, a i dalje to činim, da Milan Miličević nije sposoban voditi SDS, a  Branislav Borenović nikada nije ni vodio PDP.

Sada malo onog što se vidi kada su SDS i PDP “u bikiniju”.

Rezultati izbora za Narodnu skupštinu RS, kada su ove dvije stranke u pitanju, pokazuju mnogo toga, ali još više kada se pogleda “iza brojki”.

2014. godina

SDS je osvojio 173.824 glasova,

PDP je osvojio 48.845 glasova,

NDP, tadašnji treći partner u takozvanoj Opoziciji, koji je sada u okrilju Režima, osvojio je 33.977 glasova birača.

Ukupno su sve tri stranke osvojile 256.646 glasova.

2018.godine SDS je 123.515 glasova, PDP je rastao na 69.948, dok je NDP pao na 28.183 glasa. 

Ukupno su osvojili 221.646 glasa.

Na izborima 2018. godine nije bilo Pokreta za pravdu i red Nebojše Vukanovića (bio na listi SDS-a), već se PzPR pojavljuje u sljedećem izbornom ciklusu.

2022. godine 

SDS je pao ispod 100.000 glasova i osvojio ukupno 95.640;  PDP je pao za oko četiri hiljade glasova i osvojio 65.861, dok je Vukanović za svojom Listom osvojio, samostalno, 31.551 glas.

Ukupno, sve tri stranke osvojile su 193.062 glasa ili 63.584 glasa manje nego 2014. godine, odnosno 28.584 glasa manje nego 2018.

U procentima, 2018. godine pad je u odnosu na 2014. iznosio 13,6%, dok je u 2022. godini u odnosu na 2014. godinu, on gotovo uduplan i opozicija je zbirno pala za 24,7%.

Kada se pogledaju rezultati, nema dileme da je Vukanović sa svojom Listom dobro zahvatio iz “bazena” opozicionih glasova, ali nema tu ništa sporno, još manje tragično.

Tragičan je ukupan pad kompletne navodnoopozicione strukture, primarno SDS-a i PDP-a, koji je nastavljen i nakon izbora održanih u oktobru prošle godine.

Dolaskom Miličevića na čelo SDS-a, stranka je popucala po svim šavovima, njome gospodare lokalni i regionalni knezovi, a kao najveću opasnost po partiju u SDS-u ne vide Autokratski Režim Milorada Dodika, već Ljubišu Petrovića, gradonačelnika Bijeljine koji, uz još nekoliko funkcionera, prije svega Vukotu Govedaricu i Ognjena Bodirogu, čuva dignitet stranke. 

Isti taj dignitet Miličević je jeftino prodao pristajući na svaku vrstu koalicije “ispod radara” sa Režimom i dozvoljavajući da Dodikova Frakcija unutar SDS-a vlada razvalinama stranke, istovremeno čineći sve da marginalizuju Petrovića i Govedaricu, koji jedini imaju snage da naprave jači rezultat i pokrenu SDS iz duboke kanalizacione cijevi Miličevićeve politike.

U PDP-u je situacija podjednako loša, ako ne i gora, jer Borenović ne vlada strankom, nije čak ni dispečer; On je tek marioneta Draška Stanivukovića, gradonačelnika Banjaluke, koji je od velike opozicione nade u kratkom periodu prešao dug put do skuta Dodikovog autokratskog, šovinističkog, ultraradikalnog poslušnika i postao sluga tajkuna koji razaraju Banjaluku.

Jednostavnije rečeno, Dodik kojem je od nekadašnje ogromne snage i moći ostalo gotovo ništa još uvijek uspijeva da, uz SNSD i kombi partije koje ga prate, upravlja i PDP-om.

O tome Borenović ćuti, kao i Miličević.

Što se tiče Vukanovića, on agresivno juriša na Režim, ne uviđajući da neće ostvariti ambicije, koje su ogromne, isključivo radeći sa SDS-om i PDP-om, čije vođstvo ga teško zloupotrebljava.

Miličević i Borenović postavili su jednostavnu klopku Vukanoviću - emituju signale da će mu prepustiti čelno mjesto opozicionog lidera, iako im to nije ni na kraj pameti. Riječ je o Danajcima, a svi njihovi “darovi” Vukanoviću imaju za cilj da pokušaju prikriti sve loše iz “bikinija” i još mnogo mnogo lošije što se iza “kupaćeg kostima” skriva.

SDS i PDP nisu ni u načelu ni u detalju stvarna opozicija; Prije bi se moglo reći da se radi o ruševinama, koje svaki dan sve više i gore pokazuju nakaznost dijelova kostura koji im je preostao.

Uz sve, Miličević i Borenović računaju da će Vukanović, prije lokalnih izbora, zbog navodnog mira u navodnoj opozicionoj kući, prestati sa kritikom Stanivukovića.

“Bikini” je, na proteklim opštim izborima, pokazao ogromni gubitak biračke supstance (četvrtina) djelovanjem navodne opozicije; Sa tako malim biračkim tijelom oni nikada ne mogu osvojiti vlast (na trenutak zaboravimo ogromne probleme Režima koji se raspada, da bi objektivno sagledali gdje se zaista nalazi takozvana “tradicionalna” opozicija), ali, da bi zadržali dogovore sa Režimom, čine sve da onemoguće stvaranje Alternative na izuzetno širokom dijelu opozicionog terena koji je, donedavno, bio potpuno prazan.

Prije nego nastavim, moram naglasiti - Dok god Vukanović, primarno, gradi svoju budućnost isključivo sa SDS-om i PDP-om on neće ostvariti nijedan od zacrtanih ciljeva; Posebno što se tuče, sasvim nepotrebno, na brojnim frontovima i tako gubi na snazi.

Ma koliko on to negirao, ubijeđen sam da je svjestan toga; Ukoliko nije, njegov pad rejtinga je neminovan i neće uspjeti da ga povrati. Posebno zbog toga što je proteklih mjeseci, zbog, najblaže rečeno, nekritičkih postupaka imao vrlo ambivalentan status/rejting na političkoj sceni. Verbalna agresija, ma koliko snažna bila, ne može nadoknaditi nedostatak ozbiljnih programa. A oni su neophodni, jer će Režim uskoro pasti, ali neće SDS, PDP i Lista biti ti kojima će vlast “pasti u krilo”. Živi bili pa vidjeli.

Kako bi pokušali sakriti razvaline sopstvenih partija, Miličević i Borenović su vrlo podmuklo gurnuli u javnost tezu o “usitnjavanju opozicije”, nakon što je formiran Narodni front Jelene Trivić, iako rezultati iz tri prethodna izborna ciklusa pokazuju da je njihovo biračko tijelo toliko sitno da nikada ne mogu doći na vlast djelovanjem koje su pokazali do 2022. godine, a posebno u posljednjih godinu dana, od oktobarskih izbora lani.

Jednostavnije rečeno, bilo je neophodno formiranje nove stranke koja može donijeti i nove glasove; To jeste Narodni front, ali formiranje još stranaka koje bi djelovale u opozicionom prostoru bilo bi ogroman dobitak za političku scenu RS; Posebno zbog toga što su se pokazale potpuno netačnim “procjene” Borenovića, Miličevića, pa i samog Vukanovića o tome da će Narodni front nestati.

Nije nestao, a njegova realna snaga na terenu je veća od PDP-ove u ovom trenutku.

Političari, pa i ovi koje sam naveo imaju lošu naviku da za njih “istorija” počinje od crte koju oni povuku u određenoj vremenskoj liniji, a da prije toga niko i ništa nije postojalo.

Stara prevara koju je zaista potrebno raskrinkati, posebno što se Trivićeva pokušava lažno optužiti za “razbijanje opozicije”, iako je to najdalje od istine.

Interesantno je da je Vukanović dobio veliki broj glasaova 2022. godine i na kritici opozicije, a da se nije išlo sa tom optužbom, ali, upravo njega, su Miličević i Borenović gurnuli da Trivićevu karakteriše kao raskolnika, što je notorna neistina.

Nisu mi bitni Vukanovićevi razlozi zbog kojih stalno juriša na Trivićevu, ali je možda nekom intrigantno kako nikako da javno pita Borenovića zašto mu je Stanivuković još uvijek u stranci ili, pak , Nenad Vuković, koji je crv Nenada Nešića u PDP-u; Ili, zašto ne pita javno Miličevića zbog čega Dodikova Frakcija, sam Miličević i brojni Dodikovi ljudi kojima se okružio čine sve da uruše Petrovića i Govedaricu?! 

To je njegova politička agenda i nije postavljena kvalitetno, a ni iskreno.

Međutim, mora se konačno reći ko su stvarni raskolnici i osobe koje vrlo svjesno, sistematično, bolesno urušavaju opoziciju.

Stvarni raskolnici, neljudi koji su razbili opoziciju, su iz PDP-a: To su Borenović, Stanivuković, u jednoj mjeri Igor Crnadak i sve to sa znanjem Mladena Ivanića, koji je mogao, ali nije spriječio postupke navede trojke iz stranke koju oni ne znaju niti mogu da vode bez njega.

Ima tu još nekoliko, (osim navedenih frakcija iz SDS-a), unutar opozicije, uticajnih osoba koje bi da vladaju iz sjene, ali o njima ću pisati posebno.

Da budem vro precizan: Raskol u opoziciji nije počeo 23.05.2023., kako se to pokušava lažno nametnuti u javnosti, kada je održana Skupština Narodnog fronta i Trivićeva krenula da radi svoj posao - diže stranku.

Raskol je počeo na neformalnom sastanku vrha PDP-a 16.12.2021. godine kada su Borenović, uz asistenciju Crnatka, uz pompeznost i nadmenost tada još pomalo Lepršavog, sada ocvalog i poniznog Lakeja Dodika i tajkuna, Stanivukovića i uz nadzor Mladena Ivanića pokušali da otmu Trivićevoj kandidaturu za predsjednika RS.

Trivićeva je, što je šokiralo njene navodne stranačke kolege, to beskompromisno odbila. Bilo je i logično; Već tada se znalo da Trivićeva ima objektivne šanse da pobijedi Dodika na izborima, što se i desilo, ali je ta pobjeda ukradena brutalnom otimačinom glasova koju je izvršio Dodikov tim za Prevare.

Nakon tog 16.12.2021. Trivićeva jeste dobila kandidaturu, ali joj to nikada nije oprošteno, jer je nezreli, ali bolesno ambiciozni Stanivuković smatrao da njemu pripada ta nominacija.   

Već tada je Stanivuković držao Borenovića u malom džepu, a sada ga prečesto zaboravi ponijeti i u njemu. Borenović je iskopnio; Ako je iskopnio preteška riječ, onda se istopio.

Borenovićeva i Stanivukovića uloga u izbornom procesu daleko je od poštene i o tome ću tek pisati, a posebno o njihovom odnosu prema predsjedničkom kandidatu Trivićevoj. 

Odmah nakon što se usprotivila trulim kompromisima na svoju štetu, Trivićeva je žestoko medijski napadnuta od stranačkih “kolega”. I ti napadi nisu prestali od tada do danas, a njihovi organizatori su, uz Borenovića i Stanivukovića, sada i režim, Vukanović iz njemu poznatih razloga, ali i jedna od sivih eminencija navodne opozicije kojem ide sve bolje, kako navodnoj opoziciji ide sve gore;Što je, složićete se, pravo malo čudo. Ali, o tom potom.

Vukanović, ma koliko puta ponovio da je Trivićevu on kandidovao, ne govori istinu; To svjedoči i događaj koji sam naveo, a odigrao se 16.12.2021.

Međutim, mora se reći da Vukanović jeste odigrao pozitivnu ulogu u noći 3/4 jula 2022. godine, noći pred predaju kandidatskih lista, kada su Borenović i Stanivuković, uz još nekoliko nezajažljivih, pohlepnih saradnika, pokušali Zadnji puč.

Stanivuković je tada ucijenio Borenovića da Miloša Stanišića, novopečenog PDP-ovca (tek pristiglog iz Nešićevog DNS-a), stavi visoko na listu za NSRS, a kada se Predsjedništvo stranke usprotivilo, tražio je da se nominuje bar, vjerovali ili ne, Stanišićeva tetka. U suprotnom, nije htio na listu PDP-a.

Drama je trajala cijelu noć; Cilj je bio ne predati liste, pa čak i onu za predsjednika, ali nije prošao. Stanišić je uguran na listu za parlament BiH i završio je nigdje. 

Odbijanje da stavi Stanivukovića na svoju listu, jeste bio Vukanovićev kvalitetan gest. Tu nema dileme, pa je zato zaista neophodno dobro promisliti o tome kako, nakon svega, Vukanović “ne vidi” ko “usitnjava” presitnu navodnu opoziciju i zašto, indirektno, na taj način radi za Stanivukovića. 

Naravno, ukoliko želi, Vukanović to može i sam izanalizirati.

Vratimo se jadnom spinu, površnom pokušaju nametanja stereotipa da je Trivićeva raskolnik u opoziciji. Ništa od njega nije ostalo.

Raskolnici su bili i ostali duboko podijeljeni, politički impotentni i nekompetentni vrh PDP-a, kojem su se pridružili Dodikovi SDS-ovci.

Ostajem pri ranijim stavovima da su Trivićeva i njen Narodni front jedina istinska Alternativa Režimu; Da je neophodno da Trvićeva nastavi razvijati stranku i saradnju sa nizom malih što opštinskih što gradskih opozicionih pokreta širom Republike Srpske.

Što se tiče Vukanovića, on će morati da se odluči da li će nastaviti da prihvata Danajske darove Miličevića i Borenovića ili, pak, da djeluje između SDS i PDP, sa jedne i NF, sa druge opozicione strane, što je, takođe, kvalitetna pozicija.

SDS će nastaviti dalje da pada, a PDP će se, u najmanjem, prepoloviti. Što se tiče Vukanovića, teško je procijeniti, jer njegova politika nije stabilna, već je, prečesto, adhok postavljena, zaključio je Vasković.