Piše: AMINA ČORBO-ZEĆO / NAP

Sjeća li se neko u Bosni i Hercegovini slučaja "Ikona"? Ovo je slučaj još jedne istrage u predmetu protiv Milorada Dodika koja je zaustavljena.

Ukrajinska ikona, djelo za koje se 2020. godine tvrdilo da je ukradeno, našlo se kod tadašnjeg člana Predsjedništva BiH Dodika, koji je odlučio pokloniti ikonu Sergeju Lavrovu, ruskom šefu diplomatije. Sve je rezultiralo diplomatskim skandalom, otvaranjem predmeta u Državnom tužilaštvu i povratom ikone. Tri godine kasnije slučaj zatvoren.

Interesantno da je postupajuća tužiteljica u ovom slučaju bila Bojana Jolović, ista ona tužiteljica koja je nadležna za slučaj Ranka Debeveca i Osmana Mehmedagića. I u oba slučaja tužiteljici je trebalo tri godine da donese konačnu tužilačku odluku.

I u oba slučaja tužiteljica ima, odnosno nema dokaze. Kod Dodika je ustvrdila da nema dokaza, a u slučaju Debeveca i Mehmedagića da nema dokaza koji bi dokazali da je prisluškivanje urađeno zakonito.

No, što sve ovo pišem? Isključivo jer se od momenta hapšenja Debeveca i Mehmedagića javnost pita jesu li ova dva slučaja povezana? Nemoguće ih je odvojiti, ako vidimo da su pristalice Dodika iskoristile svaku moguću priliku da nanesu novu ranu duboko ranjenom pravosuđu BiH, a kojim više-manje rukovode upravo kadrovi SNSD-a, na čelu je Milanko Kajganić, glavni tužilac Tužilaštva BiH.

I sada je i definitivno postalo jasno da je aktivni predmet u slučaju Dodika zamazivanje očiju javnosti, jer kako sam tvrdila od početka podizanja optužnice, od svih silnih prijava izabrana je ona u kojoj će Dodik najlakše dokazati svoju 'nevinost'. Jer, treba li podsjećati da srbijansko pravosuđe još uvijek Bosni i Hercegovini nije dostavilo nikakvu dokumentaciju koja se odnosi na kupovinu vile Milorada Dodika na Dedinju.

To znači da optužnica protiv lidera SNSD-a Milorada Dodika sigurno neće biti podignuta bez obzira na činjenicu što se Kajganić pohvalio da su na ovom predmetu angažovana “dva tužioca”.

Jednostavno, teško se oteti dojmu da u ovom trenutku slučaj Debeveca i Mehmedagića najviše odgovara Dodiku.

Tako je Dodik kazao da će, u slučaju da se pokažu tačnim razlozi zbog kojih je uhapšen predsjednik Suda BiH Ranko Debevec, onda biti sporno sve što je ovaj sud presudio, pa i suđenje njemu.

"Da li je moguće da predsjednik Suda BiH može biti priveden i da li neko očekuje da mogu da imam povjerenje u taj sud? Mislim da je sve ovo namješteno što smo imali priliku da gledamo juče i prekjuče", rekao je Dodik novinarima i dodao da se nikada nije sreo ni sa Debevecom, ni uhapšenim bivšim direktorom Obavještajno-sigurnosne agencije BiH Osmanom Mehmedagićem.

Je li dosadno više ponavljati da optužnica Tužilaštva Bosne i Hercegovine protiv Milorada Dodika, iako naivnim ne izgleda tako, samo dobitak za predsjednika Republike srpske, koji je čak i prije potvrđivanja iste, uspio podići narod u Rs-u te izvesti na administrativnu liniju entiteta.

Pri tome ih je čuvao EUFOR, jer njihove snage raspoređene na toj zamišljenoj međuentitetskoj liniji pokazale su ipak da se ta granica uvažava u međunarodnim krugovima.

Tok suđenja Miloradu Dodiku u fokusu je javnosti, a on se zajedno sa svojom kompromitiranom odbranom trudi ismijavati institucije Bosne i Hercegovine, na nešto sličan način kako se zločinac Vojislav Šešelj ponašao pred Međunarodnim sudom pravde u Hagu.

A zatvaranje Debevca dalo mu je novi as u rukavu. Naravno, ne želim govoriti o eventualnoj nevinosti predsjednika Suda, samo iznosim sumnju zbog tajminga optuženja. Duge su tri godine, zna to tužiteljica Jolović, i u slučaju "Ikona" i u slučaju "Prisluškivanja". Ovo je, zapravo, novi dokaz da pravosuđe itekako tempira kada će šta procesuirati, jer nije samo Dijana Kajmaković spise čuvala u sefu.

Zato ove proces treba posmatrati objektivno i bez velike pompe, kako se opet ne bismo uhvatili u defenzivi, gdje ćemo Dodiku dokazivati da država BiH postoji, dok on ismijava dobro izrežiranu farsu Milanka Kajganića i ekipe.