Zvuči nevjerovatno u zemlji koja je prebogata vodom ali BiH je ove godine dala više od 240 miliona maraka na uvoz vode. Jesmo li toliko bogati da i na nešto čega imamo u izobilju bacamo milione ili je u pitanju nešto drugo?

Voda život znači, kaže stara izreka. Sudeći po tome koliko smo vode uvezli u prvih 11 mjeseci ove godine, reklo bi se da se BiH bori za život. Pokazuje to oboren rekord - više od 242 miliona maraka koje smo potrošili za uvoz tečnosti bez koje se ne može. Izvezli smo 5 puta manje.

Da živimo podsaharskoj Africi ili Aziji, taj podatak bi možda imao smisla, prenosi BN televizija.

Strašno, katastrofalno, samo su neki od izraza kojima građani komentarišu taj podatak.

“Ako mnogo toga moramo da uvozimo, vodu ne moramo. Tu je nečiji interes jer vode imamo za izvoz. Kakva god da je tuđa voda, to je greška”, rekli su nam anketirani građani.

Povećanje vrijednosti uvoza vode može se objasniti rastom cijena i klimatskim prilikama, ali i uspješnom turističkom sezonom, koja bi svuda, sem u BiH značila povećanu potrošnju domaće vode, smatra Igor Gavran, ekonomski analitičar.

“Ključni faktor je ipak kupac jer ako on ne može da shvati da je domaća voda kvalitetnija i zdravija, a i za njega povoljnija zbog toga što novac koji za nju da ide u npr. penzije i poreze, koristi koje bi trebalo da ima, ništa se ne može učiniti”, smatra Gavran.

Naglašava da će, samo ako se novac investira u zemlju u kojoj živite, vaša djeca tu dobiti posao jer će ekonomija da se razvija i mladi neće morati da se iseljavaju.

Potrošač jeste taj koji bira ali ne možemo svu krivicu svaliti na njega. On, kaže Jovan Vasiljević iz Udruženja potrošača “Zvono” iz Bijeljine, ima svoje razloge zašto daje prednost stranoj nad domaćom vodom.

“Jedan od glavnih razloga je to što ne vlada povjerenje u domaće proizvode. Kada roba ulazi iz inostranstva smatraju da je prošla kontrolu i da je ono što piše na deklaracijama tačno. Pitanje je koliko su proizvodi koji se poizvode na našem tržištu kontrolisani”, objašnjava Vasiljević.

Gavran dodaje da problem postoji i u ugostiteljstvu.

“U nekim ugostiteljskim objektima ne možete naći domaću vodu jer ugostitelju često imaju nezakonite ugovore sa svojim dobavljačima i praktično su ucenjeni i pod pritiskom da moraju isključivo da nude vodu određenog stranog bredna. Tasa kupac donekle nema ni izbora”, mišljenja je Gavran.

Ogromne količine novca iz BiH odlaze u nepovrat ali ljutnje nema. Čitav svijet se vrti oko tog kako privući novac i napuniti sopstvene džepove. Za krupnu ribu potreban je dobar mamac.

“U trenucima kada je naša voda duplo jeftinija od one iz uvoza pitamo se zašto se ne kupuje. O tome treba da razmisle oni koji se bave marketingom u firmama, ali i analizama. Vi morate da ubijedite kupca da je vaše ako ne bolje, onda bar istog kvaliteta. Ako niste sposobni i nemate ljude za to, onda je to vaš problem”, objašnjava Vasiljević.

Pored svega što mora da se promijeni, potrebna je i pomoć države koja treba da pomaže domaću privredu i stvori povoljniji poslovni ambijent kako bi naši proizvodi bilo konkurentniji, naglašava Gavran.

Sportski rečeno, da domaći proizvodi izađu na crtu uvoznim ...i dobiju trku.