Svijet 2024. očekuju izbori za Evropski parlament, izbori u Americi, izbori u Rusiji... koji bi mogli da promijene geopolitičku sliku svijeta. Zbog jačanja ekstremne desnice u Evropi vlada zabrinutost pred izbore za EP, a dodatno, izbori u SAD mogli bi izazvati tektonske promjene i postati epicentar političkih promjena na međunarodnom nivou. 

Šta bi nam sve na globalnom planu mogla donijeti godina pred nama za Antenu M govorio je vanjsko-politički komentator Jutarnjeg lista Vlade Vurušića.

Rat u Ukrajini će, smatra Vurušić, biti nastavljen, ali i upozorava da bi Ukrajina mogla postati kolateralna šteta američke kampanje. Od izbora u SAD, smatra on, zavisi i situacija na Bliskom istoku, a opasnost da se sukob proširi je, kaže, realna. 

Kada je posrijedi Balkan, mišljenja je da će događaji u Srbiji imati najveći uticaj na region. Navodi da su Vučić, Dodik, Mandić –  ovdašnji Putinovi igrači na daljinskom upravljaču, te da će proruski elementi nastaviti da destabilizuju region, ali će, očekuje, paziti da ne pređu “crvenu liniju”. 

"Pitanje što će biti u Evropi"

Situaciju u Rusiji nije teško predvidjeti, jer je više nego jasna. Vladimir Putin će, kaže Vurušić, samo potvrditi svoju autoritarnu i represivnu konzervativnu vlast.

"Što se tiče evropskih izbora, treba vidjeti koliko će i kako proći ekstremističke stranke. Pretpostavljam da od toga zavisi budućnost EU, ali ipak najvažniji su američki izbori, odnosno eventualni povratak Trumpa. Tada bi se stvari na globalnom planu sigurno zakomplikovale i imali bi značajne političke i ekonomske potrese. No, treba pričekati, jer nisu ni među Republikancima svi sretni s Trumpom. Trenutno mu Nikki Haley ozbiljno diše za vratom", navodi Vurušić.

Svi ovi izbori mogu promijeniti sliku svijeta i globalnih odnosa.

"Rat u Ukrajini će se nastaviti, neće biti mira ni na Bliskom istoku, mada tu očekujem neko smirivanje, a svakako je pitanje što će biti u Evropi, s obzirom na jačanje ekstremističkih političkih opcija, a tu je i pitanje Tajvana i Kine. Indija će sigurno i politički i ekonomski rasti i sve se više nametnuti kao važna globalna sila", predviđa Vurušić. 

"Ukrajina bi mogla postati kolateralna žrtva američke kampanje"

Vurušić podsjeća da proljetno – ljetna ofanziva ukrajinske vojske nije dala očekivane rezultate. Došlo je, napominje, do nekih manjih pomaka, pogotovo su Ukrajinci uspjeli “poljuljati” rusku nadmoć na Crnom moru, ali i Rusi su, pogotovo posljednjih dana ove godine, ostvarili neke rezultate, uz velike gubitke i razaranja.

"Međutim, situacija je, sada došla u neku pat poziciju ili nekog više manje pozicionog rata, koja bi se mogla održavati do početka proljeća 2024 godine. Trenutno, ni jedna strana nema snagu da zada 'završni udarac', tako da se može pretpostaviti da će rat još potrajati i, iako su prognoze uvijek nezahvalne, neke značajnije pomake mogli bi očekivati tek u drugoj polovini 2024. godine, pa i kasnije. Pretpostavlja se da će se više toga događati na političkom, negoli na bojnom polju. Uz to, Ukrajina i Rusija dosta su iscrpljene, a i u Evropi, dolazi do određenog 'zasićenja' pa i 'zamora' od rata.

Vidimo koje probleme Kijev ima s novom finansijskom pomoći – republikanci koče u Kongresu, Mađarska podmeće klipove Briselu, ali mislim da će se to ustabiliti, pogotovo jer je EU svjesna da bi eventualna pobjeda Putina u Ukrajini dodatno ugrozila i samu Evropu. Cijela sljedeća godina proći će u atmosferi američkih izbora, a pretpostavljam da će tim Joea Bidena nastojati za izbore omogućiti neki konkretan rezultat u Ukrajini koji bi mu pomogao u izbornoj trci. Ukrajina bi mogla postati kolateralna žrtva američke kampanje, jer Republikanci bez obzira hoće li nominovati Trumpa ili nekog drugog, smatraju Ukrajinu 'Bidenovom', odnosno adutom Demokrata te će im nastojati zagorčati što više", kaže Vurušić.

Na nedavno održanoj pres konferenciji, ruski predsjednik Vladimir Putin nije iznio mogućnost otvaranja mirovnih pregovora. Vurušić kaže da ih je teško očekivati jer na njih niko nije spreman. 

"Jer se u ovoj situaciji ne vide kao pobjednici, a sumnjam da bi u ovim uslovima neko pristao na kompromis, pogotovo jer bi se on na obje strane protumačio kao poraz. Putin je jasno kazao da su pregovori mogući 'samo prema ruskim uslovima', a zna se što to podrazumijeva – kapitulaciju Ukrajine i instaliranje kolaboracionističke vlasti, dakle nešto na što Kijev ne može pristati. Putin će vjerovatno čekati rezultate američkih izbora jer on smatra da bi povratak Donalda Trumpa bio Rusiji od koristi te da bi SAD tada smanjile pomoć ili bi čak, barem se tako nadaju prokremaljski analitičari, 'pustio Ukrajinu niz vodu', jer je Trumpu Bliski istok, odnosno Izrael veći prioritet. Često se govori da, navodno, Zelenskog nagovara, da u ime mira 'prepusti' okupirana područja Rusiji, ali pitanje je, da li bi Putin na to pristao, jer on ionako ta područja već smatra svojima, (zašto pregovarati o onome što misliš da je tvoje) a drugo, nije on ušao u rat da dobije 20 odsto Ukrajine, on je želi cijelu. Zato mislim da će rat trajati još koju godinu, a da bi u ovim trenutku pregovori bili tek formalni, jer obje strane se nadaju da mogu pobijediti. Rusija i Ukrajina nije BiH, pa da je “tehnički” moguć Dayton, - izolovanje čelnika u nekoj bazi dok se ne potpiše mir", kaže Vurušić.

Evropske zemlje se sve više naoružavaju i izdvajaju sve veće budžete za odbranu. Vurušića smo pitali i koliko je realna mogućnost proširivanja sukoba na druge zemlje, i upada Rusije na teritorije NATO?

"Trenutno mislim da Putin nije ni u prilici, niti može, niti želi direktan sukob s NATO-om. To bi bilo samoubistvo. Toliko, čak ni on nije neracionalan. Barem za sada. No, ukoliko bi Putin počeo da dobija, odnosno da pobjeđuje u Ukrajini, proširio bi agresiju, prvo na Moldaviju, možda i Gruziju, definisao bi aneksiju ili anšlus Bjelorusije, ali - to bi bilo kad bi bilo. Putin i njegovi jastrebovi stalno prijete, ali su svjesni da nemaju snage ratovati s NATO-om, osim nuklearnim oružjem, a onda znamo što to znači. Rusi su recimo smanjili, i to drastično, broj vojnika na svim svojim granicama, čak i prema zemljama NATO-a. Norvežani kažu da na njihovim granicama, Rusija trenutno drži tek 20-tak odsto od onih snaga koje su imali tamo prije napada na Ukrajinu. Rusija ima potencijala za veliku mobilizaciju, ali može li njihova ionako načeta ekonomija to izdržati i pratiti!? Sumnjam da bi on provocirao sukob s NATO-om, jer to je onda Treći svjetski rat. Pogotovo jer je Rusija iscrpljena, a uprkos represiji koju sprovodi i kod Rusa se osjeća zamor od rata, odnosno pitanje 'pa kada će već jednom ta pobjeda'", objašnjava Vurušić.

"Proruski elementi” na Balkanu će i dalje biti dio destabilizujuće igre ali će paziti da ne pređu “crvenu liniju”

Predsjednik Ukrajine Volodimir Zelenski nedavno je upozorio da bi Rusija mogla da izazove novi sukob na Balkanu, rekavši da dobija informacije o tome. Vurušić kaže da je Balkan za Rusiju stalno “rezervno” područje za izazivanje nestabilnosti.

"Nije to ništa novo. Zelenski nije rekao ništa što i mi ovdje ne znamo, ali on je to naravno dramatizovao i zato da bi malo razbudio Evropu, koja je zbog sukoba na Bliskom istoku, počela 'zanemarivati' Ukrajinu i 'rusku opasnost'. Vučić, Dodik, Mandić – su ovdašnji Putinovi igrači na daljinskom upravljaču. Balkan je svakako područje koje je lako zapaliti, jer kriza stalno tinja", kaže Vurušić.

Smatra da nije dobro što je Vučić nakon izbora dobio podršku iz svijeta, te napominje da će Balkan kroz 2024. godinu biti i dalje u žiži interesa.

"Mada sumnjam da će se 'zaratiti', a tada bi se tek djelovalo. Mislim da niko nema snage za rat, bez obzira na naoružavanje Srbije, ali sjetimo se da je Vučić često prijetio vojskom zbog Kosova, ali se uvijek povukao, kada bi ga nazvali iz NATO-a. A koliko bi mu Rusija tu mogla u ovoj situaciji pomoći isto je veliko pitanje. Za sada im odgovara samo stalno podsticanje krize. Dodik  svako malo govori o secesiji, upravo kako bi 'ugodio' Moskvi. Treba vidjeti hoće li se protesti protiv Vučića ispuhati, kao svi dosadašnji ili će dati nekakav rezultat za budućnost i kako će se razvijati stvari s rezultatima popisa u Crnoj Gori i kako će funkcionisati sadašnja Vlada koja je ipak sačinjena od ljudi i stranaka koje nisu uvijek kompatibilne.

No, ipak mislim, da su proruski 'elementi' na Balkanu svjesni i rizika koje bi za njih nosila eskalacija sukoba. Mislim da će oni i dalje biti dio destabilizujuće igre na Balkanu, ali će ipak paziti da ne pređu 'crvenu liniju'. Srbija je tu, najveći bolesnik Balkana i ono što će se događati na njenoj političkoj sceni imaće uticaja na regiju. Vidjećemo koliko će protesti biti efikasni, koliko će nauditi Vučiću, ali dok god ne izgubi međunarodnu podršku, makar i prećutnu, mislim da nema opasnosti po njega", objašnjava Vurušić.

Realna opasnost da se sukob na Bliskom istoku proširi

Izgleda za okončanje rata na Bliskom istoku čini se da nema, a Vurušić smatra realnom opasnost da se sukob proširi. 

"Pogotovo jer je evidentno da Iran ulaže napore da se to dogodi – pogledajmo što se događa na Crvenom moru, Teheran proviocira u Libanu, prijeti u Indijskom okeanu, pa čak i blokadom Gibraltara i Sredozemnog mora. Doduše, ne znam čime i kako, ali tu je i iskra dovoljna da bukne veliki požar. Osim toga, Netanyahu ide do kraja, odnosno on tako kaže, jer je i njemu jasno da će se teško održati na vlasti kada ovo jednom prođe, a dojma sam, ako se ne proširi na širu regiju, da će završiti znatno prije rata u Ukrajini", kaže sagovornik Antene M. 

I to je, međutim, kako naglašava povezano sa američkim izborima.

"Bidenu treba za izbore to rješenje, a i ovdje bi Netanjahu mogao čekati 'povratak' Trampa, i tada mislim da bi postojala veća opasnost od širenja sukoba, nego danas. No, to je dug period, pa sumnjam da će ovo trajati još cijelu godinu na ovakav način. Hamas se ne može uništiti niti iskorijeniti na ovakav način, a stradanje civila u Gazi samo okreće stvar protiv Izraela. Ovdje će do pregovora morati doći, a mogli bi koji bi mogli na kraju definisati ono što se zove – dvije države", smatra Vurušić.

Što se tiče povećanog broja antisemitskih incidenata u Evropi Vurušić kaže: 

"Da, na žalost, dojam je da su mnoge ekstremističke opcije jedva dočekale ovo, da pod maskom 'brige' za Palestince razbuktaju antisemitizam. Kao što ponekad proizraelski skupovi zapravo samo pokriće za islamofobiju. Svjedoci smo rasta desnih radikalnih opcija u Evropi, kojima ove pomenute krize idu u prilog. No, iako postoji taj stalni strah od jačanja radikalne desnice, evo imamo i pozitivan primjer Poljske".