Reisul-ulema Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini Husein-ef. Kavazović dao je intervju austrijskom listu Der Standard u kojem je, između ostalog, govorio o međureligijskim odnosima nakon eskalacije nasilja u Gazi i na Bliskom istoku.

U intervjuu objavljenom u štampanom i online izdanju lista od 4. januara, reisul-ulema je odgovarao na pitanja ugledne novinarke Adelheid Wölfl koja važi za jednu od najboljih poznavalaca prilika u Bosni i Hercegovini i regionu.

U uvodu u intervjuu reisul-ulema se predstavlja kao “duhovni vođa Islamske zajednice na Balkanu i zagovornik razumijevanja među religijama”. Novinarka napominje kako je danas Sarajevo, grad sa muslimanskom većinom, u kojem jevrejske institucije ne moraju imati zaštitu – za razliku od ostatka Evrope, te dodaje kako “muslimani i Jevreji pokušavaju da ne dopuste da ih trenutna bliskoistočna ratna propaganda podijeli”.

Ona, također, kaže kako “reisul-ulema Husein-ef. Kavazović nastavlja tradiciju međusobnog razumijevanja etničkih grupa i kritikuje miješanje politike i vjere”. Intervju su preuzeli brojni mediji u Austriji, ali i drugdje na njemačkom govornom području.

Odgovarajući na pitanja novinarke Wölfl reisul-ulema Kavazović je, između ostalog, rekao:

STANDARD: Kada su Jevreji u 15. vijeku protjerani iz Španije, dočekani su raširenih ruku. Judaizam je došao u Bosnu i Hercegovinu otprilike u isto vrijeme kada i islam.

Reisul-ulema Kavazović: U Bosni je oduvijek, pa čak i u periodu koji u historiji čovječanstva nije poznat po toleranciji i koegzistenciji, postojao zavidan nivo, ne suživota, nego zajedničkog života pripadnika različitih religija. Bosna je i prije dolaska islama i sefardskih Jevreja u svome srednjovjekovlju nosila titulu “zemlje heretika”, jer se većina tadašnjih Bošnjaka, među njima značajan broj bogumila i patarena, opirao dominaciji katoličke i pravoslavne crkve, tako da Bosna nikada nije počivala na monolitnosti, na jednoobraznosti. Pravoslavna crkva i jevrejska sinagoga sagrađene su još u osmanskom periodu u gradu, koji je nastao upravo u tom periodu, samo nekoliko stotina metara od centralne Gazi Husrev-begove džamije.

Islam na Jevreje i kršćane gleda kao na “sljedbenike Knjige” koji su uvijek imali poseban status kod muslimana kao sljedbenici ranijih poslanika koje muslimani također poštuju. Naše komšije na Balkanu kršćani različitih sljedbi su preživjeli sa svojim crkvama i manastirima pet stotina godina osmanske vlasti. Neka druga područja svijeta, pa i Evrope, nisu tako heterogena i nisu ostavljali prostora da pored njih postoje i drugi sa svojim posebnostima.

STANDARD: Kakav uticaj rata i nasilja na Bliskom istoku?

Reisul-ulema Kavazović: Drago mi je da smo gospodin Jakob Finci, predsjednik Jevrejske zajednice Bosne i Hercegovine, i ja sjeli dva dana nakon terorističkog napada od 7. oktobra i poslali zajedničku poruku o potrebi očuvanja mira i dobrih odnosa među Jevrejima i muslimanima u svijetu, a naročito u Bosni i Hercegovini.

Duboko vjerujemo da sukob u Svetoj zemlji nije vjerski nego politički. To je sukob oko teritorije. Vjera se zloupotrebljava za političku mobilizaciju lokalno i globalno. Na nama je da govorimo istinu o onome što se dešava, da svaki ljudski život isto vrednujemo i da tražimo pravedno rješenje i trajni mir, ali njega ne mogu postići vjerski lideri nego to u konačnici moraju učiniti političari i oni koji u svojim rukama drže odluke o ratu i miru.

STANDARD: U Bosni i Hercegovini ima mnogo muslimana koji se identifikuju sa Palestincima i pokazuju solidarnost sa njima. Zašto je to tako?

Reisul-ulema Kavazović:

Mislim da muslimani trebaju i mogu biti samo na strani žrtve bez obzira na to kojoj vjeri pripada i kako se izjašnjava. Za nas je svaki život podjednako svet, svaka krv podjednako vrijedna.

Nisu samo muslimani u Bosni i svijetu ti koji se solidarišu sa patnjom palestinskog naroda. To čine brojni pojedinci i organizacije, od onih jevrejskih do onih sekularnih. Vjerovatno je i to da većina Palestinaca pripada islamskoj vjeri dodatni faktor solidarnosti, ali mi vidimo da u Gazi stradaju i kršćani i da su uništene neke od najstarijih crkava na svijetu. No, to ne znači da je to jedini razlog zbog kojeg se brojni kršćani solidarišu sa civilima i pozivaju na mir. Štaviše, veliki je broj Jevreja u Izraelu i svijetu koji također pozivaju na zaštitu civila, dostavljanje humanitarne pomoći stanovnicima Gaze i zaustavljanje konflikta.

Povezivanje solidarnosti građana Bosne i Hercegovine, naročito mladih, sa stradanjem civila u Gazi samo sa njihovi vjerskim identitetom i čak pravljenje od toga neke političke i sigurnosne zavjere, jeste idenje na ruku onih koji ovaj sukob žele predstaviti vjerskim sukobom i koji bi da konstruišu tzv. sukob civilizacija. Takvi nikome ne čine uslugu i takva solidarnost je nekada više ideološka nego stvarna i iskrena.

STANDARD: Zbog rata, antisemitizam i antimuslimansko raspoloženje su u porastu širom svijeta. Kao islamski učenjak, šta kažete onim muslimanima koji imaju ili šire antisemitske ideje?

Reisul-ulema Kavazović: Musliman ne može biti antisemit. Većina Božijih poslanika u koje muslimani vjeruju i koje poštuju su bili potomci Izraela. Arapi od kojih je i posljednji Božiji poslanik Muhamed su semitski narod. Osim trenutnog spora u Izraelu i Palestini, muslimani i Jevreji dijele značajnu zajedničku historiju u kojoj je daleko više zajedničkog života i saradnje nego sukobljavanja i mržnje. Suživot i plodonosna saradnja muslimana i Jevreja naročito na našem zajedničkom evropskom prostoru, naročito u islamskoj Španiji – Andalusu i Bosni, naše su zajedničko evropsko nasljeđe na koje bi svi trebali biti ponosni. Taj duh je ponovo potrebno oživjeti.

STANDARD: Kur'anski ajet 51 u suri 5, nazvan المائدة / al-māʾida / ‘Stol’, neki vide kao glavnu prepreku povjerenju između muslimana s jedne strane i Jevreja i kršćana s druge strane. Kako tumačite ovaj ajet?

Reisul-ulema Kavazović: Nema ništa u Kur'anu što je prepreka zajedničkom životu sa pripadnicima drugih religija. Naprotiv. Iako imate ajet koji ste citirali a koji poziva zajednicu prvih vjernika da se ne stavljaju na stranu onih koji su tada bili u sukobu s njima, imamo i ajet 64 u suri Ali Imran – Porodica Joakima, koji poziva na dijalog i okupljanje oko onoga što nam je zajedničko: “O sljedbenici Knjige, dođite da se ok­upimo oko riječi, i nama i vama zajedničke, da nikoga osim jednog Boga ne obožavamo, da Mu ništa ne pridružujemo, i da jedni druge, pored Jednog Boga, bogovima ne smatramo!” Pa, ako se oni okrenu, vi recite: ‘Budite svjedoci da smo mi muslimani!'”.

Sve svete knjige i sve vjere drže da su sljedbenici jedine Istine, ali to ne sprječava prihvatanje drugog. Problem je selektivno čitanje svetog teksta i njegovo redukcionističko poimanje, nerijetko van konteksta. Toga danas imamo na svim stranama i tome se valja suprotstaviti.

(MINA)