U jeku antidejtonskih i secesionističkih aktivnosti dočekujemo još jedno obilježavanje neustavnog Dana Republike Srpske.

U Vlasenici su uoči Božića bošnjački povratnici provocirani i vrijeđani. U Potočarima kod Srebrenice iz jednog vozila je pucano prilikom prolaska kolone pored bošnjačkih kuća.

Počinioci su uhapšeni, a protest za njihovo puštanje na slobodu predvodio je lokalni sveštenik. Kakva je sigurnosna situacija u zemlji nakon svih ovih događanja? Ima li razloga za uznemirenost i kako dalje?

Gosti emisije Rezime ovim povodom bili su Elmedin Muratbegović, profesor na Fakultetu za kriminalistiku, kriminologiju i sigurnosne studije Univerziteta u Sarajevu, i Nedžad Ahatović, vojnopolitički analitičar.

„Ovakvi događaji se hronično događaju zadnjih 30 godina u sredinama gdje određene nacije predstavljaju manjinu. Intenzivira se u situacijama kada jedan narod proslavlja neki svoj praznik, imate osjećaj da se nije slavilo ako neko nije nastradao ili uvrijedio. To je postala neka mantra, najčešće se to osjeti u Republici Srpskoj“, naglašava Muratbegović.

Napominje da 'nije baš za pohvalu da zvaničnici neke lokalne vlasti staju na stranu onih koji ugrožavaju javni red i mir i koji čine krivična djela ugrožavanja sigurnosti'. To je puno koraka unazad i ne bi trebalo da bude pravilo u odnosima među narodima ovdje, ističe Muratbegović.  Trebamo naučiti slaviti svoje praznike bez da neko drugi bude ugrožen, kategoričan je on.

„Ako vas neko stalno uznemirava i narušava vašu sigurnost, a pritom nemate adekvatan odgovor lokalnih sigurnosnih struktura, onda je logično da se niko ne može osjećati sigurno u toj sredini“, smatra Ahatović.

To je na određeni način pritisak na te ljude kako bi ih što manje bilo u tom entitetu, navodi Ahatović.

„Reakcija političkog Sarajeva, kako ga vole nazvati iz Banje Luke, kada su u pitanju povratnici je previše tiha. Nadležne institucije se trebaju pobrinuti za te ljude da im se pruži pomoć. Mora biti dosta čvršća reakcija i jasno izraženi stavovi. Mora se pokrenuti proces dijaloga koji će ovakve stvari preduprijediti. Prevencija daje najbolje rezultate“, ocijenio je Ahatović.

Bošnjački politički predstavnici su trebali iznijeti jasan stav, navodi dalje Ahatović.

„Razumijem i politiku da se ne treba na svaku provokaciju osvrtati, ali ako se mogu stavovi iznositi po određenim perifernim stvarima, mogu i oko ovih stvari koje su za nekog jako ozbiljne teme. Ne možemo ih više ni tretirati kao povratnike, to su ljudi koji su stekli sva svoja prava“.

Ksenofobni stavovi i govor mržnje koji proizilazi iz ksenofobnog stava su toliko jaki temelji za nered, navodi Muratbegović, da govoriti o tome da će nestati preko noći zato što će tri aviona preletjeti iznad nekog dijela BiH - to je iluzija.

„Rijetki su oni koji imaju otvoren um. Jedini integrirajući faktor koji ujedinjuje mlade ljude je turbofolk. Međunarodna zajednica svojim odnosom ovdje zadnjih 20 godina, posebno od 11. septembra 2001., je jedan cijeli narod prešutno stavila u podređenu ulogu, taj narod je već tad bio osuđen da će izgubiti status žrtve. Danas govorite o nekakvim terorističkim prijetnjama, iako Vlada FBiH u zadnjih četiri godine je napravila najbolji plan za prihvat tih ljudi. Stigma je ta koja će da prati bošnjački narod šta god da se uradi. Dovedeni smo u situaciju da smo mi ti koji predstavljaju prijetnju za evropski poredak. To ne kažu javno, ali to misle“, poručio je Muratbegović.

Ahatović kaže da 'nemamo odgovor na političku doktrinu koja nam se stalno servira iz manjeg bh. entiteta, a koja ima za cilj da ostvare ratne ciljeve one koje su zacrtali 1. marta 1992'.

„Mi u političkom smislu nakon ratnog sukoba nismo se pregrupisali i napravili adekvatan odgovor, jedan memorandum, u kojem će se artikulisati kompletna nacionalna politika i oslanjati se na državu BiH. Politički odgovor mora biti uspostavljen u što kraćem roku jer se svijet se mijenja velikom brzinom - ukoliko mislimo da politički opstanemo na ovim prostorima“, ističe on.

Mora se poraditi na koheziji društva, socijalizaciji, objašnjava Ahatović. To su zadaće naših državnih institucija. Što je veća kohezija i socijalizacija društva to će biti ovakvih pojava sve manje i manje.

Ahatović je izjavio da  je prelijetanje američkih aviona PR marketing koji Amerikanci, kako kaže, vrlo vješto upakuju.

„To su avioni koji su 1995. učestvovali u NATO bombardovanju položaja tzv. Vojske RS-a. I to je određena simbolika, ali bez stvarnog efekta. Mi moramo da izgrađujemo sebe, unutrašnju strukturu sigurnosti. To je ono što nam fali, a to je ono što se koči iz parlamenta. Nekom odgovara stanje u kojem se sigurnosni sektor ne može uhvatiti sa svim sigurnosnim izazovima. To je posljedica ovakvog odnosa međunarodne zajednice, koja luta i ne želi da napravi od BiH funkcionalnu državu“, ocijenio je on.