"I zato podnosim ostavku na mjesto visokog predstavnika. Znam da se ne možete dogovoriti o mom nasljedniku, stoga predlažem da zatvorite Ured visokog predstavnika. Dosta je bilo."

Ovako na svečanosti obilježavanje 30. godišnjice potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma govori visoki predstavnik međunarodne zajednice za Bosnu i Hercegovinu Frank Wilhelm von Hayes.

Takav visoki predstavnik, naravno, ne postoji niti će, po svemu sudeći, postojati. Citirani govor i ime su iz romana "Hronika izgubljenog stoljeća" bivšeg bosanskohercegovačkog diplomate Amera Kapetanovića. Ovaj kratki historijski roman fokusiran je na njemačke, odnosno pruske konzule i austrougarske zvaničnike u Bosni i Hercegovini od sredine XIX vijeka pa do početka I svjetskog rata.

Autor romana je iskoristio stvarne konzule i druge historijske ličnosti. Otto Blau, inače poznati orijentalista, pojavljuje se kao prvi konzul, a slijede ga Hypolit Von Bothmer, Felix Frommelt, Arthur Von Bary, da bi se kasnije kao likovi pojavili i veći „igrači“ poput austrougarskog ministra finansija (koji po dužnosti upravlja Bosnom i Hercegovinom) Leona Bilinskog.

Konzuli i drugi pruski i njemački zvaničnici i izaslanici igraju svoje geopolitičke igre pokoravanja i iskorištavanja Bosne i Hercegovine, s širim ciljem slabljenja Osmanskog carstva i njegovog izgona sa Balkanskog poluostrva. U tom smislu od političkih igrica ništa manje nisu važne ni kapitalističke i kolonijalne igrice oko rudnih bogatstava. Da stvar bude još zanimljivija današnjem čitatelju, dobar dio romana vrti se oko nalazišta zlata oko Vareša.

S druge strane, ovoj grupi likova se suprotstavlja ili se pokušava suprotstaviti nekoliko domaćih historijskih ličnosti, poput jednog od vođa otpora austrougarskoj okupaciji, Saliha Vilajetovića zv. Hadži Lojo, ali i atentatora Gavrila Principa. Kapetanović kroz cijelu knjigu provlači jednu, možda idealističku i naivnu političku viziju Bosne i Hercegovine: ova bi zemlja vidjela napretka i boljitka samo kada bi kolonijalne sile to njenim žiteljima dopustile.

Sa Prvim svjetskim ratom autor prekida radnju romana i dovodi nas u savremeno doba, čak produžujući i dalje u budućnost, do 2025. U Bosni i Hercegovini se pojavljuje novi visoki predstavnik, upoznat i inspiriran svim onim konzulskim pismima i depešama koje se ranije provlače kroz roman. On pokušava učiniti nešto potpuno novo i drukčije. Da li takva perspektiva ima političkog smisla, je li možda romantičarski djetinjasta ili politički provokativna – na čitaocu je da presudi.