Na današnji dan, 16. januara 1996. godine porinuta je u Jadransko more prva i jedina podmornica u sastavu flote Hrvatske ratne mornarice. Mala diverzantska podmornica nazvana Velebit sagrađena je u Brodogradilištu specijalnih objekata u Splitu, a predstavljala je vrhunac hrvatskog pomorskog inženjerstva, piše Dnevno.hr.

Međutim, dočekala ju je tužna sudbina. Ostala je truhnuti na suhom vezu u luci Lora, a Hrvatska je izgubila podmorničarstvo čija tradicija seže stotinu godina unazad…

Diverzantska podmornica P-01 Velebit hrvatski je proizvod, a predstavlja poboljšanu inačicu podmornice klase Una, kakvih je u periodu od 1981. do 1989. izgrađeno šest komada. Razvoj Velebita počeo je za potrebe Jugoslavenske ratne mornarice još 1985. godine, tada pod nazivom P-914 Soča.

Ambiciozan projekat

Građena je u splitskom brodogradilištu za specijalne objekte, a nakon povlačenja JNA uz Splita, u zimu 1991., ostala je nedovršena i devastirana. Naime, pripadnici JNA s nje su uklonili opremu koja se mogla skinuti, tako da je ostala ogoljen, a sačuvali su je radnici brodogradilišta.

Podmornica Velebit nekada u vodi (Foto: MORH)

Odlukom tadašnjeg komandanta Hrvatske ratne mornarice, admirala Svete Letice, Brodarski Institut iz Zagreba je 1993. godine preuzeo redizajniranje i usred rata započeo s ugradnjom novih sistema. Reprojekt se sastojao u ugradnji dizel generatora i novog sistema upravljanja podmornicom. Trup podmornice produžen je za 140 centimetara, čime je dobiven prostor za ugradnju Končarovog dizel generatora i rezervoara za gorivo. Na taj način povećana je autonomija plovidbe jer je nakon ugradnje dizel generatora podmornica sama mogla nadopunjavati vlastite akumulatorske baterije kojima se podmornica napajala.

Preskupe baterije

Baterije je koristila zbog toga što elektromotori stvaraju nizak nivo buke što je ključno u zadacima koji su joj bili namijenjeni – diverzantske zadaće, polaganje mina, obavljanje ophodnje i izviđanja, te druge specijalne zadaće. Podmornica nije učestvovala u borbenim zadaćama iako su tokom rata postojale neke zamisli za upotrebu diverzantskih podmornica u Karinskom moru koje je bilo okupirano do operacije “Oluja”.

Izgradnja i osposobljavanje ove podmornice koštalo je stotine miliona kuna, ali problem je nastao kada su istekle baterije vrijedne oko 10 miliona kuna. Nakon što su 2001. godine baterije prestale raditi, kratko vrijeme je služila za površinsku plovidbu, a 2005. godine trajno je penzionisana. Postojale su namjere da se podmornicu proda, međutim poslovi su propali, a podmornica je ostala zauvijek na suhom gdje i danas stoji bez ikakve svrhe.