Evo sad, opet deveracija. Kako nam je lijepo objasnio profesor Dragan Veselinov, naš Andrija napravio je još jedan faul. Ne samo što je u Skupštini ugostio Joanikija, istakao trobojku, nego je zabrljao i oko poklona, piše Radmila Tomović za Antenu M.

Šta mu bi, zaboga!? 

Eto, tako je to kad se iz najbolje namjere napravi zvek. Andrija je valjda bio pometen, savatalo ga uzbuđenje, oće najmilijeg gosta da ispoštuje, pa sve crkovno što je imao kod sebe isukao i dao Joanikiju... Poklonio mu je masu svega - panagiju Bogorodice s malim Hristom na rukama, pa krst sa zlatnim lancem, pa časni krst, ikonu svetog Simeona Mirotočivog, pa ikonu Svetog Save... Ma, pune ruke.

Stvarno ga je dočekao, samo tako. 

Ali, ali... Kako kaže profesor Veselinov, poklanjajući Joanikiju panagiju Bogorodice s malim Hristom na rukama, Andrija je nastupio i kao patrijarh i kao vladar. UPS!

„Ako panagiju jedni drugima ne uručuju patrijarsi i vladike – onda, ako je pokloni svetovni vladar vladici, to znači da se vladar postavio iznad vladike. U tom slučaju, Mandić je postao pontifex maximus. On je greškom nastupio kao vladar crkve – ujedno je i kralj i patrijarh. Mandić svakako nije ni jedno ni drugo. Uručio je pogrešni dar – sem ako ona nije slikarska, svetovna stilizacija standardne panagije. Njegova panagija nema službeni značaj čak i kada to ne bi bila i izraz je neznanja. U suprotnom, izazvala bi najveću napetost između države i crkve“, ukazuje Veselinov, koji je i teoretičar religije. 

Auuuuu, šta sad!? Ne smijem da pomislim šta ako to Andrija nije uradio samo iz neznanja? Šta ako je s umišljajem uturio Joanikiju panagiju? Gledajući ga otkad se zaglavario u Skupštini, Andriji je more do koljena, ko mi može garantovati da nije planski htio da objedini sebe i Joanikija? I da bude obojica.

Što mu je samo prolazna stanica na putu ka Andriji - svetom trojstvu! 

Istina je da Joanikija bije glas da nije pretjerano ušao u kanone, ali bi, računam, toliko morao da zna. Možda ćuti jer ga je Andrija doveo pred svršen čin. Možda čeka ekspertizu panagije. U nadi da će se pokazati - fake?!

Do tada, stado i građanstvo ostaće u dilemi: je li Andrija i dalje samo predsjednik Skupštine ili je i pontifex maximus? 

Mada, kad razmislim, možda je i najbolje da se radi na objedinjavanju... Ne samo vaskolikog srpstva u srpski svet, nego neka Andrija objedini duhovnu i svjetovnu vlast. Neka Skupština postane i crkva, centar i duhovnog i svjetovnog života. Sve najedno. Mnogo je ekonomičnije. 

Poslanici inovjerci, potpredsjedniče Niče i ostali ministri nesvetosavci, ovo nije samo Crna Gora na koju ćete se morati navići, ovo je vlast za koju ste glasali.

E, sad... Ne znam kako na ovo gledaju Porfirije i Vučić? Šta ako im se učini da je ovo previše za lokalnog vazala. Da strateške poteze može vući samo pater familias? Možda te opet "navukao" generalni sekretar, kao ono kad si održao śednicu sam u Skupštini?

Možda je, ipak, bilo bolje da si Joanikiju poklonio kilo kafe, šećer u kocke i vunene čarape? Crni Andrija.