“Čovječanstvo ne drže laži. Povjerenje je temelj društva. Gdje nema istine, ne može biti ni povjerenja, a gdje nema povjerenja, ne može biti društva”, - Frederick Douglass.

Svi mi koji volimo Bosnu i Hercegovinu moramo konačno shvatiti da je sudbina naše države, kantona i općina u kojima živimo u našim rukama, odnosno u našem biračkom pravu i glasovima. Samo na taj način, kao građani, možemo reći šta hoćemo, a šta nećemo u politici. I to moramo reći na takav način da ne ostavimo prostora za postizborni inžinjering, koji nam konstantno nameće strani faktor relativizirajući volju građana ove zemlje i volju njenog najbrojnijeg naroda Bošnjaka. Mi danas živimo pod vlašću koju su oktroisali stranci i koja se prvenstveno bavi ličnim i tuđim interesima, a ne interesima svoje države, njenih građana ili sopstvenog naroda, piše zastupnik Stranke za Bosnu i Hercegovinu (SBiH) u Skupštini Kantona Sarajevo Muamer Bandić za novinsku agenciju Patrija.

Koliko god glavni akteri ove tragikomedije tvrdili suprotno, njihovo djelovanje usmjereno je protiv toga da Bosna i Hercegovina ikada postane uređena, evropska država. Nakon “tajnog” laktaškog sastanka, po ko zna koji put smo se uvjerili da ono što Trojkaši govore javno ne zastupaju tajno u prijatnom jaranskom okruženju kočničara i rušitelja države. Trojka u vlasti doslovno djeluje kao podvojena ličnost, koja više ne zna ni kada je, ni koga, ni kojim povodom, niti u kojem svojstvu slagala.

Prva ličnost naših Trojkaša je ona koje nam nude kroz medije. Čine ga neki prehrabri, prepošteni ljudi, moralisti, velike patriote i empate prema svome narodu, koji imaju rješenje za svaki naš problem samo nikako da ga riješe. Druga ličnost je ova sa sastanaka bez kamera, a koju nikada nećemo vidjeti na našim malim ekranima.

Ta Druga ličnost je pravi jaran sa osvjedočenim fašistima, uvijek spremna na saradnju, te iz srca osjeća da su 9. januar i 1. mart isti, malo problematični i trivijalni datumi, ali to nikada neće reći čisto da ne nasekira “političko Sarajevo”, “Teheran” ili “muslimane”. Ne interesuju je ni mladi, ni uposlenici, ni radnici, ni invalidi, ni penzioneri, ali je istinski interesuje da jedan jedini, genetski predodređeni i vječito majorizirani insan bez dana radnog staža u sudskoj praksi konačno pravosudno procvjeta, ostvari svoj puni potencijal i postane sudija Ustavnog suda BiH.

Toj Drugoj ličnosti nije problem što će sutra Sarajevo plaćati plin, a neki simpatični dečko u Posušju veselo se igrati sa ventilom i zavrtati po ličnim ekonomskim i političkim potrebama, baš kao što to danas rade veseljaci sličnih estetskih sklonosti sa Pala. Štaviše, toj ličnosti je izgleda drago što je baš te simpatične i vesele ljude zapao plinski ventil, jer ta Druga ličnost svakako ne voli te prljave i niske poslove koji ne zavrijeđuju ni fotkicu za Facebooka ili Instagrama. Što se tiče Druge ličnosti, plinske ventile ne samo da treba podijeliti po etnijama već i po kantonima, općinama i mjesnim zajednicama. Za Drugu ličnost su tu nebitne europske regulative već volja njegovog Anđela.

Dok Prva ličnost stalno priča kako se hrabro i svim silama bori da BiH dobije datum za otvaranje pregovora sa EU, što jeste iskorak na evropskom putu, ali ne toliko spektakularan koliko ga pokušavaju napuhati u predizborne svrhe,

Druga ličnost se konkretno bavi legalizacijom izbornog aparthejda nad sopstvenim građanima. Prva ličnost slatkorječivo govori o Europi, ljudskim pravima, jednakosti, ljubavi i boljem životu, a Druga ličnost pravi skice etnički baziranog izbornog sistema sa fašistima, de facto podijeljene i nefunkcionalne zemlje etniziranih institucija, prepunoj partitokratske korupcije i bez vladavine prava, u kojoj se slobodno trguje zakonima, odlukama, radnim mjestima, imenovanjima, tenderima, zlatnim rukama i gdje svaka politička kamarila blokira šta god poželi, samo kako bi ostvarila ličnu korist.

I da budem u potpunosti iskren, strah me je političke i pravne ograničenosti ove Druge ličnosti i budućnosti koju nam ta kolosalna rupa u elemetarnoj logici i znanju donosi. Do sada niti jedna neuređena i nefunkcionalna država nije ušla u EU ili u NATO i sumnjam da će se to ikada desiti.

Bosna i Hercegovina, sa kompleksnim političkim sistemom čiji su temeljni problem sistemski mehanizmi etničkih blokada, sigurno neće takva u EU. No, samo naivna ili potpuno luda osoba može vjerovati da će secesionistička politika antidržavnih elemenata nestati ako im se isporuče dodatni mehanizmi za blokiranje i eutanaziju države Bosne i Hercegovine (Izborni zakon BiH, Ustavni sud BiH, državna imovina itd.).

Ono što me zaista iznenađuje u čitavom ovom parapolitičkom cirkusu koji je više za Arke ili Trećeg oka, da se niko od “nezavisnih” analitičara kritički ne oglašava o ovim krucijalnim pitanjima po budućnost našeg društva. Prvenstveno me interesuje apologetika rezultata ovih tajnih susreta i kako će uspjeti prevladati logički antagonizam između Prve ličnosti, koja jedno govori javno, i Druge ličnosti, koja suprotno radi tajno u naših prepametnih i prepoštenih Trojkaša?!

Nadam se da će barem “nezavisni” analitičari imati dovoljno znanja, etike, morala, profesionalnog i ljudskog integriteta da objasne našim prepametnim Trojkašima, da se blokade sistema neće zaustaviti tako što ćete onima koji sistem blokiraju pokloniti dodatne poluge za blokadu, već da je to put na kome možete očekivati još više blokada i još goru nefunkcionalnost sistema. I kao posljedicu, Bosnu i Hercegovinu još udaljeniju od Evropske unije, bez obzira na formalno otvaranje pregovora.

Koliko god otvaranje pregovora zvučalo spektakularno u našoj sumornoj svakodnevnici samo po sebi neće donijeti nikakve značajne promjene u našim životima. Moramo biti svjesni i realni da neke države pregovaraju sa EU već godinama, a neke i decenijama, sve u zavisnosti od unutrašnjih političkih prilika koje su i u našem slučaju temeljna kočnica napretka. Dakle, prodaja i izdaja države se NE MOŽE pravdati trivijalnim tehničkim postignućima poput otvaranja pregovora s Briselskim tehnokratama!

Jedan od tajno dogovorenih uslova za ovaj iznenadni “europski napredak”, a koji niko ne spominje, je i smanjivanje broja Bošnjaka na rukovodećim pozicijama u institucijama BiH na kvotu prihvatljivu rušiteljima ove države, a što će dovesti do potpune političke marginalizacije najbrojnijeg naroda u BiH u državnim institucijama. Za te pozicije će u budućem dogovorenom političkom ustrojstvu BIH moći konkurisati samo Čoviću i Dodiku politički podobni i prihvatljivi, europski Bošnjaci.

Stoga apelujem na građane da ne očekuju previše i ne sagorijevaju u europskim stremljenjima, jer u najboljem slučaju ćemo proći kao studenti, uposlenici ili mladi Kantona Sarajevo, tj. kao potrošna, jednokratna predizborna roba, što Trojki priča o otvaranju pregovora sa EU zapravo i jeste. U svakom slučaju, veoma brzo smo došli do te tačke otuđenosti oktroisane Trojkaške vladajuće garniture od naše stvarnosti da sam uhvatio sebe ovih dana kako više vjerujem onome što javno o tajnim razgovorima kažu Čović i Dodik, negoprehrabri, prepametni i prepošteni Trojkaši ili neko od njihovih "nezavisnih" analitičara.

Teško je i pronaći šta je istina u gomili laži kojima nas svakodnevno zatrpavaju Trojkaši, no u jedno budite sigurni sto posto, a to je da kada se trivijalni likovi krenu baviti ozbiljnim pitanjima, rezultati tog rada će biti proporcionalno katastrofalni njihovom trivijalnom poimanju stvarnosti u kojoj živimo.