Osim bokserica koje su nestale tokom obdukcije ubijenog Davida Dragičevića u martu 2018. godine u Banjaluci, nestao je još jedan materijalni dokaz

U pitanju je memorijska kartica koja je korištena tokom fotografisanja obdukcije.

Ovu karticu navodno je zadužio Mikica Marijanac, krim- tehničar PU Banjaluka koji je još ranije zajedno sa Zoranom Bošnjakom optužen za sprečavanje dokazivanja u slučaju ubistva Banjalučanina, konkretno bacanje bokserica, saznaje Srpskainfo.

Upravo je zbog misterioznog nestanka kartice, tužilaštvo tražilo pritvor i pretres prostorija Marijanca, ali je sud tokom ponovljenog postupka to odbio, navodi se između ostalog u obrazloženju Okružnog suda u Banjaluci koji je po drugi put ukinuo oslobađajuće presude krim- tehničarima.

Marijanac je kako je navedeno bio posljednji koji je dužio ovu karticu za kojom traga i Tužilaštvo BiH koje vodi istragu o ubistvu Davida Dragičevića.

Marijanac je tvrdio da kartica nije kod njega, te da je dao “onome ko je tražio”, ali nije precizirao ko je to.

Podsjetimo, Okružni sud u Banjaluci po drugi put je ukinuo oslobađajuću presudu krim- tehničarima Policijske uprave Banjaluka Mikici Marijancu i Zoranu Bošnjaku.

Dvojac je optužen za sprečavanje dokazivanja u slučaju ubistva Davida Dragičevića.

I dok je osnovni sud u oba navrata utvrdio da nema dokaza da se optuženi osude, okružni sud je obe presude ukinuo, tako da će se optuženima suditi po treći put.

Tako prvostepeni sud obrazlaže da su iskazi policijskog službenika Siniše Kojdića, koji je bio nadređen dvojici optuženih, sračunati u cilju izbjegavanja vlastite krivične odgovornosti, a kojoj su s druge strane izloženi Marijanac i Bošnjak.

Okružni sud u Banjaluci međutim obrazlaže da je ovakav zaključak osnovnog suda neargumentovan i preuranjen i prije svega mora biti doveden u vezu sa ostalim dokazima.

Okružni sud u Banjaluci tako u ozbiljnu sumnju dovodi zaključak prvostepenog suda da Tužilaštvo nije dokazalo postojanje namjere kod optuženih.

Osnovni sud je osim toga što je naveo da nije bilo namjere optuženih istakao da u vrijeme nestanka dokaza slučaj nije ni bio kvalifikovan, kao ubistvo, već zadesna smrt, odnosno nije bilo ni govora o postojanju krivičnog djela.

No, okružni sud je prihvatio žalbu tužilaštva koje je istaklo bitne povrede odredaba krivičnog postupka, odnosno da osnovni sud nije cijenio sve dokaze koje je izvelo tužilaštvo.

Za banjalučko tužilaštvo je posebno čudno što prvostepeni sud nije cijenio disciplinsku odgovornost koju je za optužene utvrdio MUP Srpske i što je sud u prvostepenoj presudi obrazložio da tako nešto može biti samo dokaz u postupku.

Na ovo sve prijeti i zastara postupka u konkretnom slučaju, što će ukoliko se zaista dogodi, biti šamar kompletnom pravosuđu.