-Ideja o projektu izgradnje Južne plinske interkonekcije nastala je znatno prije nego se svijet zakomplicirao, prije svega mislim na invaziju Rusije na Ukrajinu, ali nakon tog događaja njegov je značaj bitno porastao, kazao je za RTV HB, stranačko glasilo Čovićevog HDZ-a, energetski stručnjak Mladen Zeljko.

Zeljko je jedan od osnivača Energetskog instituta Hrvoje Požar u Zagrebu te dobitnik brojnih globalnih priznanja iz sektora energetike.

„Da i nije bilo ruskog napada na Ukrajinu, ovaj bi plinovod imao značaj u povećanju sigurnosti opskrbe i poboljšanja položaja onih koji kupuju plin s obzirom na to da imaju mogućnost nabavke plina iz dva pravca“; kazao je Zeljko dodajući da je time njihova pregovaračka pozicija povoljnija te da se tako mogu postići niže cijene.

Energetika i geopolitika

Zeljko je kazao da je međunarodnim energetskim projektima specifičnost to što se u njih miješa geopolitika.

„I EU i SAD su vrlo zainteresirani za  realizaciju ovog projekta iz razloga koje sam naveo. Jedan dodatni razlog je sigurno interes SAD-a za plasman svog ukapljenog plina na jedno novo tržište koje nije izrazito veliko, barem danas. Međutim, potencijalno to može biti puno veće nego što je to danas“, kazao je Zeljko.

 „Prirodni plin vadi se u plinovitom stanju, ukapljeni plin je tekući. Radi se o procesu gdje se plin stavlja pod vrlo visoki tlak i visoke temperature. On se pretvara u tekućinu, postiže se puno veća energetska gustoća te se on praktično brodovima može prevoziti na bilo koju točku na svijetu“, kazao je Zeljko pojašnjavajući da se ukapljeni  plin dostavlja u terminale gdje se onda ponovno pretvara u plinovito stanje, odnosno prirodni plin.  

Razumno, legalno i „legitimno“ insistiranje

U BIH se dosta prašine diglo u posljednje vrijeme oko pitanja izgradnje Južne interkonekcije. Američki ambasador u BiH, Michael Murphy, optužio je lidera HDZ-a BiH Dragana Čovića da opstruira provedbu ovog projekta. Američki državni tajnik Anthony Blinken pisao je i pismo ministrima vanjskih poslova RH i BIH u kojima od njih traži da se pokuša izvršiti „pritisak“ na Čovića koji uporno traži osnivanje novog javnog poduzeća sa sjedištem u Mostaru  koje bi upravljalo projektom Južne interkonekcije.

Referirajući se na navedene okolnosti oko provedbe ovog projekta, Zeljko je kazao da mu je teško prodrijeti u najdublje razine američkih interesa, ali i da su dva vrlo bjelodana.

„Jedan je taj da se praktično pokuša eliminirati dobava ruskog plina u BiH, a drugi je eventualna mogućnost plasmana svoga ukapljenog plina na to tržište preko LNG-a na Krku“, kazao je Zeljko.

Zeljko je kazao da se Amerikanci ne mogu pretjerano ponositi s onime kako je koncipirana BiH.

„Amerikancima je najlakše da tu sada nitko nema nikakve zahtjeve, da to ide po nekakvoj inerciji te da oni koji minoriziraju poziciju Hrvata i dalje voze po starom principu“, kazao je Zeljko, a potom se slikovito izrazio:

-Ako nekome kroz njegovo dvorište ili kuću nešto prolazi, mislim da je prirodno da on pokazuje interes za to te da proba nešto na tome profitirati. To je potpuno razumno, to je legitimno, to je legalno i to nije u suprotnosti niti s jednim zakonom, kazao je Zeljko.

Osvrćući se konkretno na osnivanje plinskog poduzeća u vlasništvu FBiH sa sjedištem u Mostaru, Zeljko je kazao da bi s pozicije energetskog planiranja bilo lakše i jeftinije da u BiH bude samo jedan operator prijenosnog sistema kao što je slučaj s većinom uređenih zemalja i u EU.

-Za BiH ne možemo reći da je uređena zemlja, nazvao bih je 'zemljom s posebnim potrebama'. U BiH postoje tri operatora transporta plina. Jedan je BH Gas i dva su u RS. U čemu je problem; zašto bi se trenirala strogoća i ekonomija veličine samo na Hrvatima, upitao je Zeljko i dodao da bi u cijeloj EU troškovi bili manji kada bi postojala samo jedna direkcija elektroprivrede za cijelu EU.

Međutim, kako dodaje Zeljko, svaka članica EU ima svoju elektroprivredu te da je pitanje do kud treba insistirati na ekonomiji veličine.

„Što bi Hrvati imali od tog plinovoda ako on samo prolazi, a sve benefite 'bere' BH Gas?“, upitao se Zeljko!?

„Ako se ovdje bude morala platiti kazna od 40 milijuna maraka, to je praktično 20 posto ukupne investicije koja se planira za ovu Južnu interkonekciju“, kazao je Zeljko.

Sugovornik RTV HB kaže da i činjenica da je još 2013. godine postavljen od Travnika do Zenice plinovod u vrijednosti od 40 milijuna maraka, koji nikad nije pušten u pogon još jedan dokaz da nije loše rješenje da druga tvrtka radi novi plinovod.

Neki načelnici i gradonačelnici općina i gradova kroz koje bi trebao proći spomenuti plinovod nikako nisu bili uključeni u projekt Južne interkonekcije. Upitan kakva su pravila i politike zemalja EU, ali i drugih zemalja, kada se implementiraju ovakvi projekti, Zeljko je istaknuo da se u Hrvatskoj kroz prostorno planiranje mora uskladiti prostorni plan na razini države, s planovima jedinica lokalne samouprave.

„Naravno da bi županije u BiH morale biti aktivni sudionici tog procesa. Kada je u pitanju ovaj konkretni plinovod visokog tlaka, onda se od njega rade odvojci koji idu u lokalne samouprave. To je jedna druga djelatnost i onda do sada nije bila sporna“, kazao je Zeljko.

On kaže da je suštinski problem pitanje upravljanja plinovodom.

-Problem je plinovod koji vodi od granice BiH i RH, od Posušja pa gore do Novog Travnika. Pitanje je tko treba graditi, tko organizirati gradnju, tko njime upravljati i u konačnici tko treba naplaćivati prolazak svakog prostornog metra kroz taj plinovod. To je prilično značajan novac i zbog toga nastaje ta borba unutar BiH odnosno neslaganje o tome tko će realizirati projekt, kazao je Zeljko.

Regulator je važan

Sugovornik RTV HB ne vidi zašto bi se insistiralo na tome da baš BH. Gas bude nositelj ovoga projekta ako u BiH postoje različite elektroprivrede i pošte.  

Zeljko kaže da je u prijenosnom elektro-energetskom sustavu i u Hrvatskoj i u BiH kao i u Mađarskoj i Srbiji jedan operator prijenosnog sustava.

-U Njemačkoj postoje četiri  operatora  i to ne izaziva nikakve probleme. Bitno je to što radi regulator te da on njima postavi uvjete kako se ponašati i koje zadaće ispunjavati, kazao je Zeljko.

Isplativost i upravljanje

Energetski stručnjak s Instituta Hrvoje Požar istaknuo je da se postavlja pitanje isplativosti ulaganja u projekt Južne interkonekcije ako znamo da je direktiva EU da se do 2050. godine treba prijeći na obnovljive izvore energije.

„Da ne bi ispalo da smo protiv projekta Južne plinske interkonekcije valja naglasiti da to nije jedini plinovod koji se u Europi u zadnje vrijeme gradio niti su se sve plinske elektrane u EU ugasile. Ljudi još uvijek koriste plin za grijanje i pripremu tople vode. Neće taj plin tako brzo izići iz upotrebe“, rekao je Zeljko i pojasnio da neki analitičari navode da je licemjerno sada ići u razvoj takvog projekta.

-Ostavljam prostor da u taj projekt treba ići s tim da ne vidim problem da taj projekt vodi tvrtka sa sjedištem na području u kojem su Hrvati većinski narod“, kazao je Zeljko.

Međutim, kako pojašnjava Zeljko, dvojbeno je koliko bi se novih potrošača željelo priključiti na taj plinovod zbog mediteranske klime u južnim dijelovima BiH te da i solarna energija doživljava zamah.

Zeljko pak ponovno ističe da je interes i Republike Hrvatske izgradnja Južne interkonekcije jer se povećava sigurnost opskrbe energijom, a raste i mogućnost plasmana plina.

Energija vjetra i sunca

Upitan kakav je potencijal BiH u obnovljivim izvorima energije, Zeljko je kazao da BiH ima 2000 megavata u hidroelektranama,  u vjetroelektranama 135 megavata, a u solarima od 100 do 200 megavata.

„Potencijal kada su u pitanju vjetroelektrane, osobito u HBŽ je velik. Dio jugozapadne Bosne i sjeverozapadna Hercegovina je jedan on najboljih kopnenih potencijala u Europi. Tamo postoje lokacije koje imaju tako dobar vjetar da to iskorištenje ide i preko 3000 sati godišnje“, rekao je Zeljko i dodao da je problem to da se taj potencijal ne može koristiti zbog toga što nije visokoprijenosna elektroenergetska mreža.

Zeljko dodaje da južni  dio Hercegovine ima izniman potencijal za instalaciju  solarnih panela, ali da postoji problem zagušenja mreže.

„Ključno za ovaj prostor BiH je gradnja 400 kilovoltnog dalekovoda koji bi išao od HBŽ duž granice s RH do Bihaća ili prema Banja Luci i spojio se s hrvatskim  elektroenergetskim sustavom negdje u Lici.

„Bez obzira na dinamiku razvoja obnovljivih izvora energije, ne treba iz tog razloga isključiti Južnu plinsku interkonekciju. Kod nje su veći problemi u političkom nego u samom energetskom smislu“, zaključio je Zeljko.