Bivši ukrajinski ambasador Oleksandr Levčenko za nacional.hr kazao kako su 18. februara odbrambene snage Ukrajine dovršile povlačenje iz Avdijevke te analizirao ovu, kako navodi, "Pirovu pobjedu" koja resurse Rusije dovodi bliže iscrpljenosti.

Obrana Avdijevke od ruskih osvajača trajala je gotovo 10 godina. Ukrajinski vojnici bili su prisiljeni napustiti potpuno razrušeni grad zbog nedostatka municije. To je cijena kašnjenja u pružanju pomoći američkih partnera. Rusija je zauzela Avdijevku po cijenu velikih gubitaka u tehnici i ljudstvu. U 4 mjeseca aktivne faze borbi uništeno je preko 47.000 okupatora, 364 tenka, 5 aviona i druge neprijateljske tehnike. Više nego u bitki kod Bahmuta.

Putin je naredio svojim trupama da zauzmu Avdijevku kako bi podigao svoj rejting. Međutim, uvjeti “pobjede” koje je postavio diktator više su puta odgađani zahvaljujući čvrstoj odbrani ukrajinskih branitelja grada. Kontrola nad ruševinama Avdijevke neće dati neprijatelju nikakve strateške prednosti. Ovo je još jedna “Pirova pobjeda” koja resurse Rusije dovodi bliže iscrpljenosti.

Istovremeno, Zastupnički dom Kongresa SAD-a otišao je na godišnji odmor bez glasanja o nacrtu zakona o finansiranju pomoći Ukrajini, Izraelu i Tajvanu, za koji će se glasanju moći vratiti tek od 28. februara. Bijela kuća kritizirala je predsjedavajućeg Predstavničkog doma M. Johnsona jer je odbio iznijeti pitanje pomoći na glasanje prije praznika. Svaki dan kašnjenja skupo košta Ukrajinu. Američki predsjednik optužio je D. Trumpa i njegove pristaše za zavjeru koja je rezultirala gubitkom Avdijevke od strane ukrajinskih trupa. Američka podrška je ono što spašava živote Ukrajinaca u rovovima i straga. Johnsonova razmišljanja da se Ukrajina može pretvoriti u još jedan Afganistan pokazuju da je vrlo slabo informiran o situaciji na fronti.

Prema podacima Glavnog štaba Ukrajine, ruska vojska već je izgubila više od 400.000 vojnika. A ako službena američka statistika govori o gubitku 315 hiljada ruskih vojnika, onda je i to moguće, uzimajući u obzir dodatne velike gubitke među građanima Ukrajine koji su prisilno mobilizirani u rusku vojsku iz privremeno okupiranog Donbasa, Krima, kao i dijelova regija Kherson i Zaporozhje, kao i strani državljani koji su potpisali ugovore o novačenju za novac – kako iz Bjelorusije i zemalja srednje Azije, tako i iz afričkih i latinoameričkih zemalja.

Tijekom 19 godina svoje vojne prisutnosti u Afganistanu, SAD je besplatno dao podršku od više od 900 milijardi dolara, koji su jednostavno otišli “niz vodu”. Odnosno, SAD su se hitno morale povući iz Afganistana, a afganistanska vojska se u roku od jednog dana predala talibanima. U Ukrajini je već uništeno 336 ruskih borbenih aviona i 325 borbenih helikoptera, 6.500 tenkova, 12.240 ruskih borbenih oklopnih vozila, 9.740 topničkih jedinica, gotovo hiljadu jedinica raketnih sistema salvo paljbe, 25 ratnih brodova i gotovo 13.000 teških vozila. I sve to samo za iznos od 150 milijardi dolara američke podrške.

Inače, ovih dana prije 35 godina, u februaru 1989. godine, završeno je povlačenje sovjetskih trupa iz Afganistana. Rat u Afganistanu bio je besmislena avantura sovjetskog vodstva. Trajao je gotovo 10 godina, doveo do ogromnih žrtava među civilnim stanovništvom i završio porazom Moskve i brzim raspadom SSSR-a. Od 620.000 sovjetskih vojnika koji su prošli kroz Afganistan, najmanje 150.000 bili su Ukrajinci. Za strane imperijalne interese poginulo je 2.572 Ukrajinaca. Međutim, danas mnogi veterani rata u Afganistanu stoje u odbrani Ukrajine i časno sudjeluju u odbijanju ruske agresije. Većina ih je iz Sveukrajinske organizacije veterana Afganistana i ATO-a, na čelu s bivšim premijerom Krima Serhijem Kunicinom.

Neovisnost Ukrajine jedino je garancija da Ukrajinci više neće ginuti u stranim agresivnim ratovima u dalekim zemljama. Putinova avantura u Ukrajini još je sramotnija i besmislenija od sovjetske u Afganistanu. U dvije godine punog rata s Ukrajinom, Rusija je izgubila 30 puta više vojnika nego što je SSSR izgubio u 10 godina u Afganistanu. Ruska vojska će biti poražena kao nekada sovjetske trupe u Afganistanu. Tada je američka pomoć postala odlučujuća.

A u isto vrijeme ruske su vlasti krenule u lov na europske političare. Rusija je raspisala potjeru za desecima europskih, uključujući latvijske političare i dužnosnike.

U rusku potragu uključeno je 59 od 68 zastupnika latvijskog Seimasa, koji su glasali za povlačenje iz sporazuma o spomenicima s Rusijom. Općenito, rusko Ministarstvo unutarnjih poslova dodalo je više od stotinu osoba iz baltičkih zemalja na potjernicu. Među njima su premijerka Estonije Kaja Kalas, državni tajnik ove zemlje Tajmar Peterkop, ministar kulture Litve Simonas Kairis, gradonačelnik Klaipede Arvidas Vaitkus. Osim toga, Rusija traži tri sadašnja ministra Latvije. S tim u vezi Latvija je upozorila da ne putuju u zemlje prijateljske Ruske Federacije zbog potrage za baltičkim ministrima i predstavnicima.

Razlog za progon od strane Moskve je umiješanost baltičkih dužnosnika u rušenje sovjetskih spomenika. Zapravo, ovakvi postupci ruskih vlasti signaliziraju namjere ucjena, pritisaka i prijetnji baltičkim zemljama. Rusija se priprema za vojni sukob sa Zapadom u sljedećoj deceniji, tvrdi estonska vanjska obavještajna služba. Ova procjena temelji se na planovima Ruske Federacije da udvostruči broj trupa stacioniranih uz granicu s Finskom, kao i Estonijom, Litvom i Latvijom.

Baltičke zemlje su među vodećima u pružanju vojne pomoći Ukrajini među istočnoeuropskim državama. Stoga je ovaj potez ruskih vlasti politički motiviran i usmjeren na sprječavanje nastavka podrške Ukrajini u ratu protiv Ruske Federacije.