Još jedan izlazak na izbore gdje će postojati mogućnost pojavljivanja fenomena Komšić za Hrvate nema smisla, kao ni postojanje države u kojoj su građani drugog reda. Bez istinske jednakopravnosti svih stanovnika ni europski put ni izbori ni postojanje države BiH nemaju smisla, piše Jurica Gudelj u komentaru za prohadezeovski portal Dnevnik.ba.

Njegov komentar prenosimo u cjelosti: 

Još desetak dana je ostalo za usvajanje nekoliko zakona kako bi BiH dobila status pregovarača s Europskom unijom. Uklanjanjem SDA iz struktura vlasti i smještanjem niza dužnosnika ove stranke iza rešetaka, BiH je napokon malo „prodisala“. Smanjene su međunacionalne tenzije, politički predstavnici konstitutivnih naroda počeli su se, koliko-toliko, dogovarati o ključnim političkim i društvenim problemima u zemlji, kompromisi se napokon mogu „namirisati“, u BiH dolaze relevantni europski političari i čini se kako ova zemlja ipak ima budućnost.

No, sve to visi o vrlo tankom koncu koji SDfA i gotovo svi sarajevski mediji (čast vrlo vrijednim izuzetcima) svim silama nastoje prekinuti. U tomu im sve više pomaže Milorad Dodik svojim ekscentričnim, rusofilnim, politikama, kao i međunarodni akteri, u prvom redu američki veleposlanik Murphy, koji izgleda želi potkopati bilo kakav unutarnji politički dogovor.

S druge strane, Trojka i HDZ BiH, čini se, iskreno nastoje doći do rješenja o reformi Zakona o Sudu BiH i Zakona o sprječavanju sukoba interesa; Zakon o sprječavanju pranja novca je već usvojen i preostaje još jedno krupno političko pitanje na kojem će aktualna vlast Trojke, HDZ-a BiH i SNSD-a uspjeti ili propasti - reforma Izbornog zakona.

Iako ključni ljudi Trojke prepoznaju važnost ukidanja fenomena Komšić i sprječavanja izbora hrvatskog člana Predsjedništva BiH bošnjačkim glasovima, svjesni su dubine neprijateljstva prema Hrvatima koje se desetljećima „njeguje“ u sarajevocentričnoj javnosti.

Nametanje hrvatskog člana Predsjedništva BiH bošnjačkim glasovima godinama se već smatra „ultimativnom pobjedom nad Hrvatima“ i uspjehom „bošnjačkih gazija i patriota“. Pri tom se zanemaruje činjenica da je od 2006. godine i prvog Komšičevog mandata, do kraja razoreno društveno tkivo BiH, međunacionalni odnosi su bolji bili 1996. godine nego danas, BiH je postala propala država (failed state), izgubili smo milijun stanovnika, gradovi diljem BiH su zapuštene kasabe, na začelju smo svih europskih lista o životnom standardu… niz može ići u nedogled.

Stoga je sada važnije no ikad nepovratno ukinuti fenomen Komšić kako bismo se svi skupa mogli okrenuti razgovoru o temama koje su izravno vezane za poboljšanje životnog standarda svih građana BiH, bez obzira na nacionalnost.

Europski put BiH jest važan, ali s hrvatske točke gledišta, europski put ima smisla samo ako su Hrvati ravnopravni ostalim građanima BiH. Danas to nije slučaj. Danas su Hrvati građani drugog reda u BiH.

Građani BiH hrvatske nacionalnosti, za razliku od građana bošnjačke i srpske nacionalnosti, ne mogu nesmetano birati svoje političke predstavnike ni u domove naroda ni u Predsjedništvo, a upitno je koliko se manipulira i izborima u zastupničke domove. Stoga za Hrvate nema smisla izgrađivati državu u kojoj će biti građani drugog reda, nego se protiv takve države trebaju boriti i činiti sve što mogu da takva država što prije nestane. To je ključna stvar koju Trojka mora shvatiti. Ponižavanjem Hrvata se ne izgrađuje BiH nego se ona tako uništava.

Bakir Izetbegović, Islamska zajednica i njihovi mediji to vrlo dobro znaju, ali oni nikad ni nisu želje izgrađivati BiH kao državu u svemu jednakopravnih konstitutivnih naroda i građana. Oni su cijelo vrijeme pokušavali stvoriti muslimansku državu begovskog tipa bar na jednom dijelu teritorija BiH (konkretno u Federaciji).

Zbog toga su ti krugovi danas i najglasniji u optuživanju Trojke da „izdaju Bosnu i Bošnjake“ ako pristanu na bilo kakav dogovor o bilo čemu sa Srbima i Hrvatima. Posebice ako je riječ o Izbornom zakonu. Islamistički krugovi u BiH znaju da Hrvati neće moći vječno trpjeti ponižavanje i nadaju se da će uskoro doći trenutak u kojem bi „demografska većina“ čak i silom mogla zacementirati status Hrvata kao drugorazrednih građana (F)BiH. Točno onako kako je to bilo u mračnom Osmanskom dobu.

Dakle, ako Trojka želi vlastit politički uspjeh i ako želi BiH stvarno približiti EU, onda mora aktivno raditi na tomu da se ukine fenomen Komšić i to bez bilo kakvog straha i kompleksa od SDA-ovskih i islamističkih medija i „analitićkih“ krugova.

U suprotnom, dolazi se u vrlo realnu opasnost da Hrvati do kraja otkažu lojalnost ideji države BiH i krenu aktivno izgrađivati vlastite institucije neovisne o institucijama u Sarajevu.

Još jedan izlazak na izbore gdje će postojati mogućnost pojavljivanja fenomena Komšić za Hrvate nema smisla, kao ni postojanje države u kojoj su građani drugog reda. Bez istinske jednakopravnosti svih stanovnika ni europski put ni izbori ni postojanje države BiH nemaju smisla.

Trojka zapravo treba odlučiti je li im draži Sejdo Komšić i „mladomuslimanska sećija“ ili država BiH. Ljubav prema modernoj i europskoj BiH će se upravo ogledati na odnosu prema postojanju fenomena Komšić. Nemoguće je istovremeno biti i za BiH i za Komšića.