Dana 1. januara, memorandum o razumijevanju (MoR) potpisan u Adis Abebi od strane Etiopije i Somalilanda (secesionistički odcijepljeni region na sjeveru Somalije) izazvao je diplomatske sukobe i rat riječi između Somalije i Etiopije. Somalija je optužila Etiopiju da potkopava njen teritorijalni suverenitet, integritet i jedinstvo i shodno tome ima planove za aneksiju somalijskih teritorija, piše Daily Sabah, prenosi Stav.ba.

Navodno, ovaj potpisani sporazum o razumijevanju će dati Etiopiji bez izlaza na more 20 kilometara (12 milja) obalnog zemljišta za uspostavljanje vojne pomorske baze i pravo na izgradnju komercijalne luke povezane s Etiopijom. Zauzvrat, Etiopija bi priznala Somaliland kao nezavisnu državu – i bila bi prva koja bi to učinila.

Potpisivanje Memoranduma o razumijevanju sa odcijepljenim Somalilandom ponovo je pokrenulo historijska neprijateljstva i strepnje između Somalije i Etiopije. U govoru u parlamentu, somalijski predsjednik Hassan Sheikh Mohamud zakleo se da će Somalijski narod braniti svoju teritoriju i more svojim životima i krvlju, upozoravajući Etiopiju da se povuče i učini Memorandum o razumijevanju ništavim. S druge strane, Etiopija insistira na tome da je potpisani sporazum komercijalan, niti će ugroziti suverenitet Somalije niti će dovesti do teritorijalne aneksije, ali će se stabilizirati i ekonomski podstaći i Somaliju i Etiopiju.

Memorandum o razumijevanju koji je Etiopija potpisala podigao je političke tenzije u regiji koja je već stagnirala i koja je vječno opterećena stalnim nasiljem, nestabilnošću, glađu i terorizmom; i bio bi izvor nestabilnosti u regionu Roga Afrike. Ali zašto je Etiopija odlučila da potpiše vojni sporazum sa otcijepljenim regionom, zanemarujući pri tom legitimitet i suverenitet Savezne Republike Somalije?

Čin odvlačenja pažnje

Etiopija, država sa 120 miliona stanovnika, izgubila je pristup Crvenom moru kada je Eritreja stekla nezavisnost 1993. Prije 1. januara, etiopski premijer Abiy Ahmed prihvatio je opasnu retoriku da Etiopija ima "historijsko pravo" pristup moru i da će to postići nasilnim vojnim sredstvima ako pregovori propadnu. Njegov savjetnik za nacionalnu sigurnost Redwan Hussien pojasnio je da Etiopija ne može napredovati i razviti se u veliku silu bez izlaza na more.

Međutim, iza fasade projektovanja regionalne hegemonije i moći, Etiopija je zarobljena u međunacionalnom i pobunjeničkom nasilju koje velike dijelove zemlje čini nestabilnim. Otkako je Abiy Ahmed, dobitnik Nobelove nagrade za mir, došao na vlast 2018. godine, Etiopija je još više pala u kataklizmičko nasilje i ekonomske poteškoće. U Tigrayu je izbio genocidni građanski rat koji je doveo do smrti 2 miliona ljudi, a popraćen je pobunjeničkim nasiljem u regijama Amhara i Oromia.

Kako bi učvrstio svoju sve manju bazu nacionalističke podrške, Abiy Ahmed je pribjegao drevnim imperijalističkim fantazijama Etiopije o osvajanju i pristupu somalskoj obali i moru i mesijanskoj političkoj retorici da bude spasilac i preporoditelj “moćne” Etiopije. Memorandum o razumijevanju je mobilizirajući bubanj za fragmentiranu unutrašnju politiku Etiopije, ali i recept za destabilizaciju somalijskog poluotoka.

Drugi potpisnik ovog Memoranduma o razumijevanju, Somaliland, nije uspio dobiti nikakvo priznanje za svoju nezavisnost u posljednje tri decenije. Kao odcijepljena regija Somalije, Somaliland je slavljen kao politički stabilan i demokratski za razliku od ostatka Somalije i stoga je zaslužio da bude priznat kao nezavisna država. Međutim, nakon tri decenije „zamora od priznavanja“, stalno odgađanih izbora i nasilja u Las Anodu, priznanje Somalilanda, kojem se težilo, čini se propadajućim i nedostižnim.

Memorandum o razumijevanju s Etiopijom je spas za političke elite u Hargeisi, ali bi također mogao dovesti do nasilne fragmentacije Somalilanda kao političkog subjekta. Somaliland je već izgubio kontrolu nad svojim istočnim regionom zbog novoosnovane države SSC-Khatumo u Somaliji, a postoji i politički ustanak u regiji Awdal izazvan Memorandumom o razumijevanju s Etiopijom.

Opasne posljedice

Memorandum o razumijevanju između Etiopije i Somalilanda je recept za nasilnu destabilizaciju Roga Afrike. Prvo, sporazum krši međunarodne zakone koji propisuju nepovredivost međunarodnih granica i nacionalni suverenitet svih zemalja. Stoga su Ujedinjeni narodi, Afrička unija, Arapska liga, Turska, Ujedinjeno Kraljevstvo i Sjedinjene Države brzo odbacile sporazum i potvrdile teritorijalni integritet i jedinstvo Somalije.

Drugo, sporazum podriva dobitke postignute u naporima za izgradnju države i stabilizaciju Somalije. Zemlje poput Turske, SAD-a i Ujedinjenog Kraljevstva ulagale su i doprinosile izgradnji sigurnosti i vojnih kapaciteta Somalije i ratu protiv al-Shababa. Sporazum će se pohvaliti al-Shababovim strategijama regrutovanja i propagandom protiv somalijske vlade u Mogadišu.

Konačno, potpisivanjem sporazuma, Etiopija je oživjela svoje imperijalističke i hegemonističke ambicije u regiji, a to bi jednako dovelo do nasilnih i militarističkih kontranacionalističkih osjećaja i mobilizacija u Somaliji, Džibutiju i Eritreji. Abiy Ahmed je indirektno oživio inicijativu Velike Somalije (Soomaaliweyn), narativa i diskursa u političkoj, društvenoj i medijskoj sferi među Somalcima.

Historija se vratila u istočnu Afriku, da upotrebim termin kanadske profesorice Dženifer Velš. Za regiju koja ima potencijal za mir, integraciju i ekonomski prosperitet, 1. januara uskrsnuli su latentni veliki narativi imperijalizma, osvajanja i pannacionalizma.

Moguć je miran suživot

Afrički rog je geostrateški značajan za globalnu ekonomiju. Njegova blizina Crvenom moru, Indijskom okeanu i tjesnacu Bab el-Mandeb čini ga značajnim za globalni protok robe. Nestabilnost u regionu će uticati na globalnu ekonomiju. Sve zemlje u regionu mogu iskoristiti ovaj geostrateški resurs i kolektivno ispravno.

Etiopija može imati slične komercijalne ugovore poput svojih aranžmana sa Džibutijem i Somalijom za pristup i korištenje brojnih luka. Ovo će poboljšati somalijsku infrastrukturu i otvoriti ogromno tržište Etiopije za somalijske trgovce i poduzetnike. Ovo će biti dobitna za obje zemlje i društva.

Međutim, ako glasovi razuma ne prevladaju u regiji, retorika i diskursi “imamo pravo na more” i druge hegemonističke ambicije će nažalost destabilizirati i nasiljem dodatno opteretiti Afrički rog.