Piše: Samir BEGOVIĆ

Već sedmicama jedna od najvažnijih tema u našem regionu je uvođenje obaveznog vojnog roka na kojem insistiraju određeni visoki zvaničnici, kako Srbije tako i Hrvatske. U Srbiji se o toj temi dosta ranije počelo govoriti, a poseban doprinos tome dao je radikalni srpski nacionalista i rusofil, čovjek sa američke crne liste, bivši direktor Bezbjednosno-informativne agencije (BIA) - Aleksandar Vulin. 

Sa druge strane, predvodnik onih koji zagovaraju uvođenje obaveznog vojnog roka u Hrvatskoj je ministar odbrane Ivan Anušić koji je već dao određene informacije kako bi taj proces trebao teći kada se za njega steknu uvjeti. 

Zbog svih ovih informacija u našoj zemlji se osjeti jedna doza nervoze jer sjećanje na 90-te godine je itekako živo, ali se javljaju i pitanja šta se ovdje treba poduzeti kako ne bi zaostajali za regionom i u tom pogledu. 

VELIKI DISBALANS U NAORUŽAVANJU U REGIONU

Vojni analitičar Nedžad Ahatović u razgovoru za Slobodnu Bosnu ukazao je na veliki disbalans u pogledu potrošnje na naoružanje u regionu. 

"Srbija se naoružava kako bi promijenila balans sile na Balkanu u korist Moskve i Pekinga i na tom putu je potrošila 7 milijardi dolara što je njihova investicija u izgrađivanje bilateralnih odnosa sa ove dvije nuklearne vojne sile. I sa EU Srbija gradi bilateralne odnose kroz kupovinu naoružanja - posebno sa Francuskom sa kojom je već sklopila ugovor o nabavci osmatračkih radara za novi sistem zračnog osmatranja, javljanja i navođenja tipa Thales GM-60; 200 i 400 Alpha u vrijednosti od najmanje 600 miliona eura. Dok su na snazi sankcije EU prema Rusiji, Srbija nastavlja da redovno dobija pošiljke naoružanja iz Rusije posredno kršeći na taj način sankcije. Hrvatska je u proteklom periodu potrošila 1,6 milijardi dolara za novo naoružanje, a BiH jedva 15 miliona dolara", kazao je Ahatović. 

Regruti Vojske Srbije (Foto: Agencije)

Bosna i Hercegovina, ističe naš sagovornik, ne može se dogovoriti oko modernizacije OS BiH jer je sputana ucjenama političkih filijala iz Srbije i Hrvatske koje čine vlast u BiH na državnom nivou, te sugeriše da je bolje za BiH da se u nastavni proces uvede obrazovni predmet u srednje škole i fakultete gdje bi se učenici i studenti upoznali sa osnovnim vojničkim vještinama.

"Vojni rok, iako poželjan sa aspekta socijalnog momenta, ja bih ostavio kao opciju dobrovoljnog služenja. Teško je u dobu modernih tehnologija zatvoriti svakog mladog čovjeka u kasarnu na mjesec ili četiri i očekivati pozitivan rezultat u smislu obuke. Vojni rok bez najmanje godine dana je bespredmetno uvoditi, a to košta. Hrvatska koja također kani uvesti vojni rok na mjesec dana pravila je studiju izvodljivosti koja je utvrdila troškove uvođenja vojnog roka od 175 miliona eura na godišnjem nivou što je ukupan budžet za OS BiH.  

Drugi argument je da je samo profesionalna visoko obučena vojna sila u stanju da se bori i preživi na modernom bojištu. U Ukrajini su analize pokazale da su ruski regruti koji su prvih mjeseci 2022. poslani u invaziju na Ukrajinu imali prosjek preživljavanja na frontu od 48 sati, dok je u kasnijm fazama rata ruska mobilisana rezerva na bojištu preživljavala svega 5-7 dana.

Obuka profesionalne vojske je imperativ u modernom ratovanju, a obučena rezerva koju sačinjavaju bivši profesionalni vojnici je važan segment kompletnog odbrambenog sistema jedne zemlje koji se mora periodično provjeravati kroz vojne vježbe", ističe Ahatović u razgovoru za Slobodnu Bosnu. 

"NA SCENI JE SVEOPĆA MILITARIZACIJA SRPSKOG DRUŠTVA"

Naš drugi sagovornik, vojni analitičar Dean Džebić ističe da je u Srbiji na sceni sveopća militarizacija društva i da će uvođenje vojnog roka tamo biti lakše provesti nego u drugim zemljama u regionu. 

"Uvođenje vojnog roka u Srbiji je priča koja se vrti već duži vremenski period. Oni su 2011. godine ukinuli obavezno služenje vojnog roka, jer je to bilo finansijski neodrživo, ali se današnja Srbija bitno razlikuje od one iz 2011. godine budući da je njen položaj drukčiji u ekonomskom, sigurnosnom i, ako hoćete, u geopolitičkom smislu. Srbijansko društvo je dosta pripremljenije i raspoloženije za služenje vojnog roka, iako tamo, kako kaže Vučić čak 48 posto mladih nije za uvođenje vojnog roka što je, složićemo se, jedan prilično ozbiljan procenat.

Međutim, u Srbiji se sistematski pripremalo uvođenje vojnog roka. U Srbiji je kinematografija odradila jedan veliki, lavovski dio posla pripreme mladih i pojačavanje i zainteresovanosti mladih za vojsku. Imate seriju kao što je 'Vojna akademija' i nekoliko drugih državnih projekata koji nisu konkretno povezani sa ministarstvom odbrane ali je ministarstvo odbrane ustupilo svoje kapacitete, infrastrukturu, pirotehniku i drugo kako bi se taj vojni poziv približio mladim ljudima obzirom da je nakon demokratskih promjena uveliko došlo do pada zainteresovanosti za vojni poziv u Srbiji", naglašava Džebić. 

Foto: Agencije

Sa druge strane, ističe Džebić, Hrvatska je taj proces dosta dugo odgađala budući da je članica NATO-a i uživalac paketa kolektivne sigurnosti, pa će uvođenje obaveznog vojnog roka ići dosta teže. 

"U Hrvatskoj za sada imamo dobrovoljno služenje vojnog roka, ali će se ono naravno ukinuti po reaktivaciji obaveznog služenja vojnog roka. Oni su svake godine jedva popunjavali klase, odnosno njihova regrutna baza je zadovoljavala minimum potreba kako bi se formirala jedna klasa ročničkog kadra koji služi vojni rok", kaže Džebić. 

"MORAMO POVEĆATI OPŠTU SIGURNOSNU KULTURU U BH. DRUŠTVU"

Kada je u pitanju BiH, naš sagovornik naglašava da definitivno trebamo uzeti u obzir da se mijenja sigurnosno okruženje i da su ovakvi koraci u regionu najbolji reperi da Balkan mijenja svoj sigurnosni obrazac. 

"BiH je u pogledu pripreme društva na neke prirodne nesreće pokazala vrlo mali nivo spremnosti, a da ne govorimo o pripremi društva na neke kataklizmične scenarije pa ako hoćete i za ratna dejstva i ratne operacije. Nažalost, u BiH nije učinjeno ni ono što se moglo. BiH u ovakvom paketu i u ovakvim okolnostima nema mogućnosti da sama uvede vojni rok, ozbirom da su troškovi ogromni. 

Ali, zakon o odbrani i stvaranje zajedničkog ministarstva odbrane i oružanih snaga je predvidjelo i formiranje vojne rezerve koja je u sastavu ministarstva odbrane. Dakle, ona čini polovinu borbenog sastava profesionalne vojske. Ako oružane snage imaju 10 hiljada pripadnika, prema zakonu rezerva treba imati 5 hiljada pripadnika. Dakle, u rezervu bi trebali biti primljeni i trebali biti numerisani po identifikacijskim spiskovima svi bivši regruti, odnosno sva lica koja su služila vojni rok od JNA, preko Armije RBiH, vojske Federacije BiH ili vojske RS. Mi te spiskove nemamo. Dakle, mobilizacijski spiskovi i sve ono što su radili vojni odsjeci po općinama je dovedeno do jednog nivoa da više ne postoji ništa", podsjeća Džebić. 

Pripadnici Oružanih snaga BiH (Foto: Arhiva) 

Džebić naglašava da naše Ministarstvo odbrane trenutno nema prostora za neke kapitalnije investicije a kamoli za služenje vojnog roka.

"U BiH zbog geopolitičkih i unutrašnjih političkih razloga, nije moguće formirati bilo kakvu vrstu sigurnosnog učvršćivanja koje bi imalo militantnan prizvuk. Tu je EUFOR i sve bi to i dalje moralo biti u tom nekom civilnom sektoru koji bi to morao da iznese.

Međutim, ono što se može i što se mora uraditi, jeste povećanje opšte sigurnosne kulture u bh. društvu. Dakle, to je projekat koji bi na sebe najviše moralo da prenese ministarstvo odbrane u smislu edukacije u osnovnoškolskom obrazovanju, srednjoškolskom obrazovanju, pa i na visokoškolskom nivou. Neka vrsta edukacija kojom bi se pružila elementarna znanja o kriznim uslovima i kriznim situacijama - znanje iz pružanja prve pomoći, imobilizacija ranjenika, organiziranje terenskih kampova i slično", zaključuje Džebić u razgovoru za Slobodnu Bosnu.