Ima evropskih država gdje politički lider bosanskih Srba može doći. Ali ne može otići tamo gdje živi većina bosanskih Srba koji su tu potražili spas od njega i njegove vlasti.

Propagandna mašinerija političkog lidera bosanskih Srba Milorada Dodika ponovo je aktivirana, piše Politički.ba.

Iz petnih žila se trude dokazati nedokazivo. 

Dodik je, vele, dobrodošao gdje god da se pojavi. 

I on sam to stalno ponavlja. 

I navodi gdje je sve bio u zadnje vrijeme. 

Ne govori - naravno - gdje nije i gdje uopće ne može biti. 

Dodik se pohvalio da se u Turskoj, tokom diplomatskog foruma u Antaliji, susreo s cijelim nizom svjetskih "zvaničnika".

Vidio se s ministrom vanjskih poslova Ruske Federacije Sergejem Lavrovim. To je onaj što mu je Dodik uvalio ukradenu ukrajinsku ikonu, pa je ovaj morao vratiti. A Sergej Lavrov je i onaj kome zvaničnici desetina država svijeta okrenu leđa dok govori ili jednostavno napuste salu za sastanke. 

Lavrov predstavlja i državu koja je, kao presedan u historiji, izbačena iz najstarije evropske asocijacije - Vijeća Evrope. 

Dodik se vidio i s Viktorom Orbanom. 

Osim s premijerom, susreo se i s ministrom vanjskih poslova Mađarske Peterom Szijjartom.

A rukovao se i sa novim šefom diplomatije Slovačke Jurajom Blanarom. Taj je tek došao na dužnost a slovački mediji i taj su čin propratili podsjećanjima o aferama i skandalima koje je ovaj pravio. 

Može se Dodik uskoro sresti i sa Robertom Ficom, premijerom Slovačke. 

No big deal. 

Fico, kao i Orban, rastuće su izolirani unutar Evropske unije. 

A izolacija je sve veća i sa još jednim potencijalnim "vidiocem" Dodika - Ilhamom Alijevim, predsjednikom Azerbejdžana. I tu državu Vijeće Evrope sasvim ozbiljno razmatra da isključi iz svog članstva. 

Treba samo napomenuti da se prošle sedmice ponovo sreo s Vladimirom Putinom. 

Dodik je rado viđen gost u Beogradu. 

Bez obzira na spinovanja Aleksandra Vučića, politički vođa bosanskih Srba tamo je čest i rado viđen gost. Dođe u glavni grad Srbije, tu mu izdiktiraju dalje korake, potpišu par novih ugovora o velikim radovima po Srbiji i pošalju da nastavi zadatak u Bosni i Hercegovini. Srbija, bez obzira na sve, ipak je rastuće izolirana. 

Dodik se nije postidio da na društvenim mrežama objavi "sačekušu" predsjedniku Turske Recepu Tayyipu Erdoganu. A kasnije je prikazivao i kako ga je ganjao po forumima u Antaliji. Na kraju je, kao i mnogi drugi, priveden, pokazano mu je gdje će sjesti i saslušati šta predsjednik Turske ima reći. 

I tu nije kraj. 

Dodika će sigurno rado primiti i brojni neofašisti širom Evrope. Neki su jaki, poput Geerta Wildersa, pobjednika izbora u Holandiji, ali isuviše nemoćni da izborni uspjeh pretoče u formiranje vlade. 

Neće ni čelnicima Alternative za Njemačku biti mrsko rukovati se s Dodikom. Ova stranka je osigurala drugu poziciju u istraživanjima javnog mnjenja u toj državi. No, prijeti joj sudska zabrana djelovanja zbog svojih ekstremističkih stavova i djelovanja. 

Slobodarska stranka u Austriji, još jedna ekstremno desna partija, mogla bi biti adresa za Dodika. Ako ništa drugo, dijele iste stavove o islamu i muslimanima. 

Dodik se sigurno nada da će predstojeći evropski, a pogotovo evropski izbori i definitivno donijeti njegov izlaz iz očigledne izolacije. 

Već se jednom tako nadao, pa se opekao.

Možda sada ipak bude manje loše po njega. 

Ipak, i dalje živimo u svijetu gdje meanstream nije ono što su Dodikovi stavovi. I teško da će tako i biti ugodinama pred nama. 

A Dodik nije mlađi kako godine prolaze...

I najbolje sam zna da nije doborodošao tamo gdje živi većina njegovog naroda - u progresivnim državama Zapada. 

Tamo je pod višestrukim objavljenim i neobjavljenim sankcijama. 

Može otići u Beograd koliko god puta hoće. U Berlin ne može. 

London ili Vašington može samo sanjati. Utakmice NBA-a odavno može vidjeti samo na tv ekranu.

Kvalitet veza koje bilo ko ima mjeri se i po tome što se one pokažu u vremenima krize. A kriza u entitetu Rs je samo dublja i teža.

Dodik se s Orbanom može vidjeti svaki dan.

I?