Srđan Puhalo, psiholog i istraživač iz Banje Luke govorio je za „Slobodnu Bosnu“ o namjerama predsjednika bh. entiteta Republike Srpske Milorada Dodika, zelenom svjetlu za početak pregovora Bosne i Hercegovine s Europskom unijom, te upozorio na stanje u društvu kada je u pitanju bujanje fašizma i stanje u kojem se danas u Bosni i Hercegovini nalazi ljevica.

Američka crna lista se širi, a političari i dužnosnici u Republici Srpskoj bliski Miloradu Dodiku ne mare za poteze iz Washingtona. No, čini se da je posljednja najava o sankcijama bankama koje posluju s osobama s crne liste zabrinula lidera SNSD-a. Koliko bi financijski udar na Dodika i kompanije povezane s njim i njegovom obitelji mogle promijeniti stvari na političkoj sceni u BiH?

-Dodik je pod američkim sankcijama od 2017. godine javnost još uvijek ne vidi konkretne posledice tih sankcija, barem ne mi obični ljudi. To se ne odnosi samo na Dodika, nego i na ostale koji su na toj listi, bez obzira da li su Srbi, Hrvati ili Bošnjaci. Na momente se čini, pogotovo posle izbora, da im je tek tada krenulo u životu. Kako će izgledati te najavljene sankcije, nije mi baš najjasnije, jer ja sam psiholog, a ne ekonomista.

Foto: SLOBODNA BOSNA / Samir Saletović

Kojem Dodiku uopće vjerovati. Onome kojeg američke tajne službe optužuju za pokušaj secesije ili onom drugom koji hvali europske integracije i zagovara ulazak u EU?

-Dodik je prije svega političar, trgovac i to vrlo pragmatičan, a to znači da mu principi nisu sveto slovo, kojeg se pridržava po svaku cijenu. Vidimo to svakodnevno, kako se krše odluke Narodne skupštine RS, kada se mijenja budžet Predsjednika, kada ode kod Erdogana. Meni se čini da njemu i nije toliko važno kuda BiH ide, važno mu je da kontroliše procese u njoj. Za sada Dodik prilično dobro žonglira u tom sjedenju na dvije ili više stolice, ali uvijek postoji mogućnost da se jedna od stolica izmakne, onda će biti u problemu. Što se tiče secesije, ako bi to Dodik pokušao, u RS bi ostala samo gerijatrija i onaj ko nema gdje da ode. To Dodik odlično zna i nisam siguran da je spreman da preduzme bilo šta radikalno.

Koliko je odlazak Bakira Izetbegovića i SDA u opoziciju doprinio dobivanju zelenog svjetla za početak pregovora s EU?

-Neki dan je Dodik izjavio nešto, čini mi se veoma tačno, a to je da SDA bila dobar partner u vlasti jer ništa nisu željeli da promjene i da rade. Njima je to stanje hibernacije odgovaralo, baš kao i SNSD-u i HDZ-u. U sportu ima ona fraza da je igrač pojačao svoj tim, izlaskom iz igre. Ja ne mislim da je to slučaj sa SDA jer ova odluka EU najmanje je zavisila od BiH i postignutih rezulata. Meni ovo liči na jednu geopolitičku sadaku, jer EU ima toliko problema da joj je BiH onoliko bitna, koliko je veliki uticaj Rusije u njoj. Trojka, želi da se pokaže kao drugačija od SDA i da im je evropski put važan i bitan i zato se toliko nazor raduju ovom “zelenom svjetlu” od strane EU.

Treba li visoki predstavnik Schmidt nametnuti tehničke izmjene Izbornog zakona, s obzirom da je Dodik najavio da bi u tom slučaju RS proglasila svoj Izborni zakon i prekinula europski put BiH?

-Dugoročno to bi bilo loše, jer je krajnje vrijeme da domaći političari preuzmu odgovornost za svoje postupke, ali uloga međunarodne zajednice treba da bude permanentni pritisak na domaće političare, da nešto rade. Ni ovi zakoni što su doneseni u poslednja dva mjeseca, kakvi kod bili, nisu rezultat osvješćivanja domaćih političara da počnu da rade u korist građana, već posledica spoljnih pritisaka, unutrašnjih suđenja i obećanja finansijskih sredstava. 

DEVASTIRANO PARTIZANSKO GROBLJE U MOSTARU

Može li BiH naprijed dok antifašistima policija zabranjuje okupljanja, a ulice i škole još uvijek nose nazive po kolabiracionistima, ustaškim i četničkim zločincima. Kako institucijalno riještiti taj problem?

-Koji antifašizam? Mi više ne znamo više ko je fašista, a ko nije. U stvari danas je fašista svako ko se ne slaže sa našim stavovima. Usudio bih se reći da nam je potreban neki novi antifašizam i ljevica, koja će biti bliska današnjim ljudima, prije svega mladima, i današnjim problemima. Partizanske uniforme na Igmanu ili okupljanje Srba na Kozari, je najbolji pokazatelj u šta se antifašizam pretvorio, s jedne strane u groblje dinosaurusa, a s druge strane u nacionalističku feštu. Nama treba ljevica koja će vući naprijed, dati nadu u bolje sutra, koja će biti seksi mladima, a ne ljevica koja žali za vremenima koja su nepovratno prošla. Možda je vrijeme da „ubijemo“ Tita i nastavimo dalje. Na kraju krajeva, možda nam prvo treba uređena država, jedinstveno bosanskohercegovačko društvo i vladavina zakona, a tek onda ideologije. Znam da me pitate za Mostar, ali tamo prvo morate preuzeti vlast, pa onda donositi zakone, jer je sasvim jasno da apeli, molbe i savjest ne piju vodu.

Na kraju krajeva tri najveće partije u BiH, SNSD, HDZ BiH i SDA su protiv antifašizma, ako meni ne vjerujete pogledajte koliko četnika ima ulice u RS-u, kako se danas među „pravim“ Bošnjacima govori o njihovim saradnicima ustaša i Nijemaca, ali i kako se HDZ odnosi prema partizanskom groblju u Mostaru.

(M.I.)