„Brusimo formu za bitke koje dolaze“, napisao je prije nekoliko godina Elmedin Konaković, u to vrijeme lider Naroda i pravde objavljujući fotografiju na kojoj sa svojim najbližim suradnicima (i fakultetskim kolegama) Mahirom Hadžićem, Elvedinom Okerićem i Nerminom Muzurom  naporno treniraju u teretani.

Nije poznato da li je ovu sliku ranije vidio Haris Zahiragić, zastupnik Stranke demokratske akcije u Kantonu Sarajevo. Ako nije, trebao je, a ako jeste, onda je jučer prilično nepromišljeno krenuo u (fizički) obračun sa Elvedinom Okerićem, predsjedavajućim Kantonalne Skupštine.

Šta bi se desilo da je uspio doći do Okerića, Zahiragić se može informirati iz još jedne objave Elmedina Konakovića. „Realno, ne bi bilo fer“, napisao je ministar vanjskih poslova objavljujući snimke na kojima njegov kolega Okerić demonstrira raskošne tehnike borilačkih vještina, boksa, karatea...

Realno, dakle, Haris Zahiragić je imao  sreće kada ga je kolega Haris Vreto zaustavio jer bi u „nefer“ obračunu sa predsjedavajućim Okerićem izvukao degenek.

Nije, međutim realno, nego je  nadreaalno i  porazno to da ministar vanjskih poslova bilo koje države, pa i ove koja se pokušava uskladiti sa civiliziranim standardima i miroljubivom pristojnošću, objavljuje ovakve priloge, indirektno afirmirajući nasilje kao društveno prihvatljivo, pa i poželjno sredstvo političko-parlamentarne borbe.

„Brusimo forme za bitke koje dolaze“, najavio je Konaković. Još je samo falilo da poput Slobodana Miloševića na Gazimestanu doda: „Te bitke neće biti fizičke, ali ni takve ne isključujemo!“

(SB)