Piše: Darko OMERAGIĆ

"Sada je pravo vrijeme za fiskalne reforme", napisao je prije nekoliko dana na svom Facebook profilu ekonomista i poslanik Stranke za BiH u Predstavničkom domu Parlamenta FBiH Admir Čavalić, podsjećajući Vladu FBiH na zaboravljenu najavu/obećanje o minimalnoj plati u FBiH od 1.000 KM koja sada iznosi 619 KM.

Čavalić na svoj Facebook post nije dobio odgovor Vlade FBiH, kao ni od Vojina Mijatovića, federalnog ministra razvoja, poduzetništva i obrta koji je sredinom oktobra prošle godine najavio minimalac od 1.000 KM „od naredne godine“. Taj minimalac ne da nije došao nego se o zakonima koji je potrebno mijenjati Vlada FBiH nije bavila skoro puna tri mjeseca, koliko je već odmakla 2024. godina. Na to je podsjetio poslanik Čavalić navodeći sve argumente da se (konačno) Zakon o porezu na dohodak i Zakon o doprinosima iz Vlade upute  u parlamentarnu proceduru.

Čavalić je argumente poredao u pet tačaka u kojima je ponudio i odgovor na eventualnu recesiju, odnosno na opasnosti od ove reforme po federalni budžet.

"(1) Očekujemo viši rast u odnosu na prošlu godinu shodno prognozama MMF-a (2,5%). Ovaj rast je u rasponu standardnog rasta naše ekonomije i garantuje rast javnih prihoda. Pritom inflacija pada na 3% što smanjuje teret na rashodovnoj strani budžeta.

(2) Ukoliko se zaista desi značajnija recesija, prateći stanje u Njemačkoj, onda imamo situaciju koja zahtjeva rast potrošnje i vraćanje optimizma. Razvojne komponente u postojećim budžetima nema, tako da su kapitalna ulaganja minimalna. Međutim, to se može uraditi kroz povećanje privatne potrošnje, i to prije svega radnika koji bi ostvarili 300-500 KM veće plate. Recesija podrazumijeva i povećanje inicijativa za sivu ekonomiju, tako da je to idealna prilika da kroz fiskalne reforme osiguramo (a) fiskalnu disciplinu i (b) inkluzivnost sistema.

(3) MMF je prije par dana izrazio spremnost za podršku entitetima, ali prije svega kroz implementaciju strukturnih reformi. U ovom trenutku nema konkretnije reforme ovog tipa od fiskalne. To je odgovor na pitanje gdje osigurati do milijardu KM u kratkom roku (mada i za to nemamo jasne procjene jer analiza nema). Tu su svakako i “milijarde” koje očekujemo shodno EU putu.

(4) Shodno isteku vladine uredbe, i usporavanju inflatornih pritisaka, ostaju očekivanja naših radnika i poduzetnika da će se omogućiti rast plata. O tome se uveliko priča u okviru biznis krugova. To je izuzetan pritisak koji prijeti daljem kolapsu naše privrede, prije svega kroz odlazak radne snage.

(5) Postoje različiti modeli fiskalnih reformi, ili još preciznije targetirane stope. Napominjem da je entitet RS zadnju izmjenu radio tokom 2021. godine i tada se uspjelo doći do 31%. FBiH tapka u mjestu sa 41,5%. Ako je 25%, 28% ili 28,5% nedostižno, hajde da idemo na neutralnu stopu od oko 32%. Također, olakšajmo sebi – dva fiskalna zakona na jednu stranu, zakon o minimalnoj plati na drugu stranu, online fiskalizacija koja je na čekanju na treću, pa onda sve parcijalno rješavati."

PRIVREMENO RJEŠENJE

Osim ovih 5 argumenata, Čavalić je (preventivno) predložio i privremeno rješenje, jer je, kako je napisao, uvidio da se krenulo u kampanju uvjeravanja javnosti da fiskalne reforme nisu moguće. Njegov prijedlog je da se Uredba Vlade o isplati pomoći produži do usvajanja fiskalnih zakona. Ovim Čavalić nije samo pokazao kako treba da djeluje odgovorna i konstruktivna opozicija, nego i da se dobro razumije u ekonomiju i probleme s kojima se bore radnici i poslodavci u FBiH već decenijama, a zbog kojih su mnogi bh. građani trbuhom za kruhom otišli u inostranstvo. I ne samo da smo zbog niskih plata ostali siromašni nego smo i zbog visokih davanja državi i dalje neatraktivna zemlja za strane ulagače koji ne žele da na svaku neto platu koju isplate radniku izdvajaju još 72 posto na razne poreze.

Zanimljivo je bilo ovih dana pratiti reakcije i oduševljenje bh. političara s obje strane entitetske linije i njihovo (samo)pripisivanje zasluga za zeleno svjetlo koje smo dobili od Evropskog vijeća, ali ih ne bi bilo loše podsjetiti da građani od puta u Evropsku uniju ponajviše očekuju životni standard koji imaju te zemlje, a to sasvim sigurno nije minimalac od 619 KM, pa ni onaj koji nam je s ovakvim političarima nedostižan od 1.000 KM. A sada malo dramatičnih podataka. O minimalnoj plati od 1.000 KM priča se već desetak godina. Korišten je kao jedno od obećanja u predizbornoj kampanji iz 2014. godine. O fiskalnoj reformi se, također, priča isto toliko godina. Ona je bila dio čuvene Reformske agende koju je trebala u djelo provesti Vlada FBiH na čelu s Fadilom Novalićem. Unatoč svom dugom boravku na toj poziciji Novalić to nije uspio uraditi. Naslijedio ga je Nermin Nikšić koji je, podsjetimo, bio premijer i u mandatu prije Novalića.

REFORME SU STALE, ALI NIJE POTROŠAČKA KORPA

Fiskalni zakoni nisu promijenjeni, rad nije rasterećen, ali su zato u međuvremenu cijene hrane i ostalih potrepština dramatično narasle. Kao primjer nećemo navoditi samo prosječnu platu koja je svih ovih godina rasla jer podatak o prosječnoj plati uglavnom ne služi ničemu osim da se svaka vlast pohvali njenim rastom. Mnogo bitnija je medijalna (realna) plata, te cijene namirnica koje nam prijete s polica trgovina i na kraju visina potrošačke korpe. Dakle, malim pogledom u retrovizor zaključit ćemo da je u augustu 2020. godine potrošačka korpa u FBiH iznosila 2.053 KM, a u januaru 2024. godine 2.895 KM. Ako su u međuvremenu primanja te četveročlane porodice na osnovu koje se računa potrošačka korpa mjesečno povećani za 895 KM onda ta porodica ima isti standard kao što ga je imala u ljeto 2020. godine, kada smo također bili siromašni, ali u toliki rast plata kod većine građana nešto ne vjerujemo.

S obzirom na to da se svaka vlast (kako ko nad tako i u regionu) voli pohvaliti rastom prosječne plate evo još jednog poređenja s ljetom 2020. godine i današnjim „realnim stanjem“ na terenu. Prosječna plata u julu 2020. godine, prema podacima Federalnog zavoda za statistiku je iznosila 953 KM, a u novembru 2023. godine 1.310 KM. Koliko je to povećanje? Cijelih 360 KM! Ako računamo na to da se kod izračuna prosječne potrošačke korpce vodi činjenicom da u četveročlanoj porodici dvoje odraslih radi, a dvoje djece ide u školu i kada ovo povećanje od 360 KM pomnožimo sa dva to je opet manje od dramatičnog rasta prosječne potrošačke korpe u periodu od posljednje četiri godine.

Uopšte nije potrebna neka velika pamet da se zaključi da danas nominalno na računu imamo više novca, ali da on manje vrijedi od onog što smo imali prije nekoliko godina. Time bi se ozbiljno trebale pozabaviti obje entitetske vlade ukoliko ne žele da jednog dana u Evropsku uniju uđe Bosna i Hercegovina bez svojih stanovnika koji će bolji život potražiti u nekoj od zemalja EU.