Prizori u petak uvečer ispred Crocus City Halla su baš kao i prije skoro 22 godine u pozorištu na Dubrovki, gdje su čečenski naoružani napadači uzeli 800 talaca, a sukob se završio racijom specijalnih snaga.

Dok su napadi 2002. označili samo jednu od mnogih užasnih tačaka u ratu ruskog predsjednika Vladimira Putina protiv ekstremizma, napad u petak je pokazao da se brutalna prošlost vratila da proganja Kremlj – ako je, zaista, ikada otišla, piše CNN.

Ipak, Putin se suočava sa istom vrstom neprijatelja kao 2002. godine, u transformisanom svijetu. Ako je zaista ISIS-K, afganistanski ogranak te militantne grupe, odgovoran, kao što sugerišu njihove tvrdnje i prethodna upozorenja američkih zvaničnika, to znači da nova generacija ekstremista ima Rusiju na nišanu, nakon ruskog krvavog suzbijanja islamizma na jugu.

Prije dvadeset godina, naoružani napadači na Dubrovki (2002.) bili su poremećeni proizvod ruske divljačke antiterorističke kampanje koja je po kratkom postupku pogubila stotine vojno sposobnih muškaraca u Čečeniji početkom 2000-ih, prenosi Danas.

Dvije decenije državne represije nisu negirale ovaj novi talas bijesa. Putinovo nemilosrdno gonjenje ekstremizma na ruskom sjevernom Kavkazu, kooptiranjem brutalnih snaga porodice Kadirov za suzbijanje svih neslaganja u Čečeniji, činilo se da funkcioniše nekoliko godina, ali nije okončalo problem.

Vraća se ekstremistička prijetnja

U nekom novom, još izobličenom obliku, ekstremistička prijetnja se vraća, nastojeći da nanese bol Rusiji.

Postoji jedna značajna razlika u odnosu na prije 20 godina: odgovor ruske države.

Prema snimcima napada, izgledalo je da su napadači iz Crocus Cityja nesmetano trčali kroz prepun tržni centar u petak uvečer, uprkos javnim upozorenjima iz SAD-a Kremlju na terorističku prijetnju.

U oktobru 2002., odgovor Kremlja obilježila je bešćutna, ali djelotvorna disciplina. Poslije višednevnih razgovora i čekanja, elitna jedinica je upotrijebila gas da onesposobi cijelo pozorište.

Plan je bio okrutan, ali je funkcionisao – ako je održavanje gubitaka na 15 posto zaista bio prihvatljiv cilj.

Takva državna kontrola nije zabilježena u petak – naoružani napadači su očigledno u početku mogli da pobjegnu.
Umjesto toga, Kremlj okrivljuje izopačenu kombinaciju zapadne dalekovidnosti i ukrajinske pomoći.

Sama ideja, koju je izjavila portparolka ruskog ministarstva spoljnih poslova Marija Zaharova, da su naoružani ljudi pokušali da pobjegnu u Ukrajinu — preko jedne od najnasilnijih i najmilitarizovanijih granica na svijetu – pokazuje da se Kremlj bori da objasni ovaj užas, čak i u svom sopstvenom visoko kontrolisanom informacionom prostoru.

Margarita Simonjan, šef mreže Russia Today čak je sugerisala, bez ikakvih dokaza, da su napadači ISIS-a zapravo Ukrajinci. Jedan visoki parlamentarac je također nagovijestio da se na „ukrajinski trag“ u ovim napadima mora odgovoriti na bojnom polju.

Ukrajina je oštro negirala bilo kakvu povezanost sa napadom.

To otkriva koliko je Putin sada zalutao i preopterećen je. Bezbjednost njegovog prigušenog, urbanog biračkog tijela u prijestonici je u potpunosti žrtvovana njegovom ratu u Ukrajini.

“Skliznuo” autoritet Putina

Ogroman tržni centar bio je žrtva istih užasa kao 2002. godine, istog zapanjujućeg bezbjednosnog propusta u prijestonici. Poslije Dubrovke, kritičari su se naglas pitali kako je moguće da je kombi naoružanih ljudi u uniformama mogao jednostavno da se odveze do većeg pozorišta u Moskvi i uđe?

Isto se ponovilo, 20 godina kasnije, uprkos Putinovom stisku koji je sada zaštićen nadzornim sistemom kamera i prepoznavanjem lica o kojem 2002. nije mogao ni sanjati.

Kao i kod kratkotrajnog puča bivšeg saveznika Jevgenija Prigožina, Putinov izgled apsolutnog autoriteta ponekad nakratko sklizne i ono što je ispod je zastrašujuće haotično.

Toliko toga ruski sistem autoritarnosti ne može da poništi. Oslanja se na patrijarhat, vjernost, korupciju i neobičan osjećaj da će car, u ovom slučaju Putin, intervenisati da ispravi opipljive greške. Ali on to ne čini. On ne zna uvijek koliko loše funkcioniše njegova država.

I tako, četvorica mladića mogu samo da se otkotrljaju sa automatskim oružjem do ogromnog moskovskog tržnog centra i zapale ga, nakon što su ubili desetine mrtvih.

Dvije stvari će vjerovatno uslijediti, navodi CNN u svoj analizi.

Prvo, bit će dalji napori da se sugeriše da su Ukrajina i Zapad na neki način umješani u ove napade. Moskva će nastojati da iskoristi ovaj trenutak da opravda svoj rat u Ukrajini kao odgovor na još veću i hitniju prijetnju po bezbjednost njenog stanovništva.

Nejasno je da li je u stanju da pronađe novi alat u svom kompletu da se osveti svom zamišljenom krivcu; Rusija već funkcioniše punom parom u Ukrajini.

Drugi je da će se vjerovatno ponoviti situacija sa početka 2000-ih. Nakon napada na Dubrovku, dvije godine kasnije, avioni su padali sa neba i katastrofalna noćna mora opsade škole u ​​Beslanu (2004.). Rusija se smatrala slabom u svojim najsvetijim prostorima, a mladi ekstremisti su mogli da iskoriste prednost.

Šira promjena ovdje je u odnosima Rusije sa Zapadom. Godine 2002. Dubrovka je nevoljno prisilila Moskvu da se približi ratu Sjedinjenih Država protiv terorizma. Prije dvije decenije, osjetilo se da Bijela kuća i Kremlj nakratko imaju zajedničku svrhu.

Sada, uočava se kako Moskva ignoriše i politizuje upozorenja zapadnih obavještajnih službi o napadu, a zatim nastoji da djelimično okrivi Zapad.

Napadi u petak uvečer najavljuju novo mračno poglavlje za Putina, ono koje mu je duboko poznato.

Neprijatelja unutar kojeg njegova brutalna i nemilosrdna taktika ne može u potpunosti da pobijedi. Zapad od kojeg se mora napraviti žrtveni jarac. I država kojoj nedostaju osnovni resursi da zaštiti svoje najlakše mete.

Putin je u ovoj situaciji bio i ranije, navodi CNN, ali sada ostaje pitanje da li su Rusi zadovoljni da mu se još jednom obrate kao svom zaštitniku.