Društvo
EMOTIVAN PRIZOR: Mačka se dva dana nakon ukopa ne odvaja od mezara Abdulaha Sidrana
30. Mar. 20240
Sjećam se da je Abdulaha Sidrana ta sudbinska vekerica, štoperica života kojoj ne trebaju baterije, samo jednom izdala. Bili smo tada u Parizu, pratili tu već spomenutu davnu, prijeratnu premijeru filma „Kuduz“, reditelja Ademira Kenovića, za koji je scenario napisao ovaj majstor “dvadeset do tri”. Avdo je tada otvorio oči, ispravio se u krevetu tačno u 18 minuta prije tri.
Kultura
28. Mar. 2024 28. Mar. 2024
0
PIše: Pavle PAVLOVIĆ
Što smo stariji sve smo sličniji. Postao sam kao Abdulah Sidran u godinama predratnim u pariškom hotelu “Meridien”. Djelili smo istu sobu radeći na evropskoj premijeri filma “Kuduz”. Zločesto sam se tada smijao njegovom mučenju da magnetnom karticom, umjesto ključa, savlada komplikovanu hotelsku bravu.
Poslije bih ga u sitnim satima žalio. Svako moje vraćanje iz noćnog života grada svjetlosti završavalo bi tužnim prizorom. Pred zaključanim vratima elitnog svjetskog hotela strpljivo bi me čekao preumorni pjesnik. S nadom da ce mlađa ruka biti vještija sa magnetima što vode do sanjane postelje Bio je to naš prvi susret s novom tehnologijom, sa svemoćnim komadima plastike koju danas gotovo svako ima u džepu. Onda se sa tim genijalnim francuskim pronalaskom, magnetnim zapisom, krenulo od hotela, da bi se stiglo do bankomata i raznoraznih automata.
Sjećam se kako mi je dragi Avduka poslije pričao kako još nije savladao to korištenje plastičnih kartica za otvaranje vrata. Imao je, govorio je, posebno problema sa nekim vratima ispred jedne sarajevske banke. Da bi se došlo do automata sa lovom trebalo je tom plastikom otvoriti vrata. Ali, to njemu nije išlo. Zato je sarajevski, mangupski pripremljen kao trkači pred start, napeto čekao da uleti u taj prostor kada ga neko napušta.
Evo i mene u nedavnim noćima kao Sidran u pariškim. Nikako da ubodem u taj vražji uski prorez. Plastika klizi i lijevo i desno, gore, dole. Već gubim živce. Da li da sjednem, ili legnem na debeli sag u hodniku, s nadom da će naići neko spretniji…
Znam da idu godine, ali šta mi bi da se probudim oko tri ujutro?! Ja, sjetio sam se – svemu je kriv Abdulah Sidran! On je započeo s tim sabah buđenjima. O kojima je, kao i uvijek, zanimljivo pričao i kada smo se sreli nakon gotovo 26 godina. Ponovo sam s merakom slušao ono njegovo znanstveno uzvišeno obrazlaganje zbog čega uvijek, u isti sudnji čas, otvara oči u praskozorje.A i po danu, ako slučajno popodne malo ubije oko.
Elem, po cijenjenom akademiku ima tu neki vrag, neki prst sudbine. Jer, ako i nije u postelji, ako je negdje i na ulici uvijek će mu neko prići i pitati tačno u dvadeset do tri koliko je sati! O tom, valjda, sudbinskom vremenskom trenutku legendarni pisac još ništa nije zapisao, a mislio sam da će. Jer, decenije stalnog buđenja i događanja u sekundu određenom tajmingu sigurno su nešto nosili. Možda je mogla tako doletjeti još jedna genijalna inspiracija, nadahnuće o kojem bi generacije pričale, proučavale kosmičku vrijednost čudnog zvonjenja biološkog sata i po noći i po danu u dvadeset do tri.
Sjećam se da je Abdulaha Sidrana ta sudbinska vekerica, štoperica života kojoj ne trebaju baterije, samo jednom izdala. Bili smo tada u Parizu, pratili tu već spomenutu davnu, prijeratnu premijeru filma „Kuduz“, reditelja Ademira Kenovića, za koji je scenario napisao ovaj majstor “dvadeset do tri”. Avdo je tada otvorio oči, ispravio se u krevetu tačno u 18 minuta prije tri.
Bunovno sam ga pitao, šta je sad, a on je mirno uzvratio – vremenska razlika između Pariza i Sarajeva – i ponovo zaspao kao da se nije ni budio.
E, siguran sam da me Sidran tada zarazio ovim dvadeset do tri. Bolest dostiže kulminaciju baš u ovih nekoliko noći otkako je Avduka zauvijek otišao. Budim se, doduše, ne tačno u dvadeset do tri, nego u dva, tri ujutro i kontam kako je moje sarajevske raje sve manje.
I dok me tuga, a i strah od godina koje sam već naredao napadaju, spašava sjećanje na Sidranove mudrolije i zezalije. Bio je vrhunski majstor da od svega napravi šegu, da ublaži težinu najgorih trenutaka koje smo prolazili.
…Ja, na kraju, opet o toj plastičnoj kartici. Ponio Sidran, u hladnom danu kada smo poletjeli prema Parizu, samo ameriken karticu i krenuo u debelom džemperu. I dok smo u glavnom gradu Francuske tražili kakav butik gdje će Avdo kupiti kaput ili mantil, znatiželjnoj našoj raji govorio je da je topliju odjeću ostavio u službenom automobilu. A, istina je bila da mu ni u jednoj trgovini nisu prihvatali karticu. Zaboravio veliki pjesnik da ta moderna sredstva bezgotovinskog plaćanja imaju i rok trajanja.
Vratio se tako Sidran u istom džemperu u kojem je i krenuo. Srećom zdrav i, naravno, uvijek raspoložen za zezu. S onim – mojne mi, Paja, kartica!
Društvo
EMOTIVAN PRIZOR: Mačka se dva dana nakon ukopa ne odvaja od mezara Abdulaha Sidrana
30. Mar. 20240
Kultura
"SB" NA KOMEMORACIJI ABDULAHU SIDRANU: Bio je pjesnik Sarajeva kojem je podigao literarni spomenik, sjaj njegove zvijezde ne može nestati (FOTO)
27. Mar. 20242
Kultura
DANAS, U SARAJEVU: Ispraćaj na vječni počinak velikana pisane riječi Abdulaha Sidrana
27. Mar. 20240
Vijesti
POZNAT I TERMIN KOMEMORACIJE ZA SIDRANA: Ispunili želju porodice i rahmetli književnika
25. Mar. 20240
Politika
KONAKOVIĆ OTKRIO HOĆE LI OTIĆI U SREBRENICU: Naravno da smo spremni za, ne daj Bože...
Prije 20 min0
Politika
ZLOČINAČKE NAMJERE SUSJEDA PREMA BOŠNJACIMA: Kako bi vojnici EUFOR-a u BiH spriječili zločine ako njihove države umanjuju one koji su se desili?
Prije 22 min0
Estrada
FAVORIT OVOGODIŠNJEG EUROSONGA: Objavljen video s prve probe Baby Lasagne, fanovi oduševljeni (VIDEO)
Prije 25 min0
Politika
IGK PORUČIO AMBASADORU IZRAELA: "Negiranje genocida nije mišljenje, već njegova faza"
Prije 26 min0
Kultura
GORAN BOGDAN O FILMU PO ISTINITOM DOGAĐAJU: "To je nešto strašno, ledi krv u žilama"
26. Apr. 20240
Kultura
LEGENDARNA GLUMICA SEKA SABLIĆ: “Strašno je što smo posvađani sa svim susjedima; Ko si ti, Šapiću?”
26. Apr. 20240
Kultura
REŽISER RAJKO GRLIĆ: "Kod vas u Srbiji fašizam je lijepo razvijen, a i mi Hrvati mu se svaki dan sve više približavamo"
25. Apr. 20241
Kultura
BILO JE VRIJEME DA SE DRŽAVA POBRINE: Prekinuta višedecenijska agonija institucija kulture BiH
27. Apr. 20240
trenutak ...
Komentari - Ukupno 0
NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora, a ne nužno i stavove redakcije Slobodna Bosna. Molimo korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Redakcija zadržava pravo da obriše komentar bez najave i objašnjenja. Zbog velikog broja komentara redakcija nije dužna obrisati sve komentare koji krše pravila. Kao čitalac također prihvatate mogućnost da među komentarima mogu biti pronađeni sadržaji koji mogu biti u suprotnosti sa vašim vjerskim, moralnim i drugim načelima i uvjerenjima.