Nakon što se vezao uz izraelske ratne ciljeve protiv Hamasa, američki predsjednik Joe Biden sada se čini taocem premijera koji je svoj politički opstanak jasno stavio iznad odnosa između SAD-a i Izraela, a možda čak i iznad najboljih interesa svoje zemlje, piše u tekstu Foreign Policyja, u kojem se navode razlozi zašto Biden ne može, ili neće, prisiliti Izrael na primirje u Gazi.

Uz napomenu da je izraelski premijer Benjamin Netanyahu proizveo mini krizu u odnosima dvije zemlje zbog suzdržanosti SAD-a o rezoluciji o prekidu vatre u Vijeću sigurnosti UN-a, kritizirao američku administraciju i otkazao posjetu visoke izraelske delegacije Washingtonu, autor teksta Aaron David Miller konstatira da Bidenovo strpljenje mora biti na izmaku.

Biden je Izraelu pružio podršku koju je nadmašio, možda, samo bivši predsjednik Richard Nixon tokom arapsko-izraelskog rata 1973. godine, a dobio je malo zauzvrat.

"Biden nije zaljubljen u Netanyahua, već u ideju Izraela"

Autor navodi četiri razloga zašto Biden, možda, oklijeva da primijeni utjecaj koji očito ima na Izrael i zašto, čak i da je to učinio, vjerovatno ne bi uspio.

Prvo, pritisak na Izrael nije u Bidenovoj prirodi. Podrška Izraelu je intuitivno pitanje, dodaje.

„Biden nije zaljubljen u svog prijatelja Netanyahua, već u ideju, ljude i sigurnost Izraela. Jedini među američkim predsjednicima, Biden sebe smatra dijelom izraelske priče s emocionalnom predanošću pojačanom decenijama interakcije s izraelskim čelnicima i angažmanom u Senatu, gdje se biti dobar prema Izraelu smatralo dobrom politikom“, piše autor.

Bidenov stav, čak i pred najekstrmenijom vladom u historiji Izraela, nije suprotstavljanje, već udovoljavanje. Od svih tačaka pritiska koje Biden ima na raspolaganju, ona koju bi on najviše oklijevao upotrijebiti je ograničavanje ili uslovljavanje vojne pomoći Izraelu, a da ne govorimo o njenom zaustavljanju.

Drugo, kakvi god bili ulozi sadašnjeg sukoba za SAD, oni su eksponencijalno povećani za Izrael. A to znači koliko god pritisak i uvjeravanje bili jaki, Izraelci su spremni uzvratiti na one koji vrše pritisak i uvjeravanje.

“SAD je već uspješno vršio pritisak na Izrael tokom većih kriza, ali nijedna američka administracija ili Izraelska vlada nisu se suočile s okolnostima poput ovih”, piše autor, napominjući da se Izrael gotovo šest mjeseci bori protiv Hamasa.

"Ne može bez saradnje Izraela"

Dalje, to što je Netanyahu, s kojim bi se Biden, možda, i obračunao, izgubio povjerenje većine Izraelaca, ne znači da se Izraelci protive oštroj politici premijera u vođenju rata protiv Hamasa ili da je politički establišment spreman odvojiti se od te politike. Benny Gantz, najvjerovatniji nasljednik Netanyahua, još je u ratnom kabinetu i zalaže se za operaciju u Rafahu. Osim toga, Izraelci ne žele prihvatiti stavove Bidenove administracije o rješenju s dvije države. Biden je izuzetno popularan u Izraelu, ali nikakav verbalni rat između njega i Netanyahua neće uvjeriti Izraelce da premijer nije podoban za dužnost.

Na kraju, najveća prepreka značajnom pritisku na Izrael je očita činjenica da Biden ne može deeskalirati rat u Gazi, a kamoli ga okončati, bez saradnje Izraela. Biden ne može promijeniti vladu u Izraelu. Potreban mu je Izrael za dogovor o taocima, što je jedini put koji nudi bilo kakvu nadu za privremeni prekid vatre i deeskalaciju. Izrael mu treba da omogući humanitarnu pomoć Gazi. Izrael je bio taj koji je osigurao nedavne isporuke Svjetske centralne kuhinje, a isto će učiniti i kada se otvori morski koridor koji gradi SAD.

Treba mu Izrael ako postoji ikakva šansa da pronađe način sprečavanja izraelske planirane kampanje u Rafahu, s potrebom zaštite Palestinaca tamo i trebat će mu Izrael za sve postkonfliktne aranžmane koji se razrade za Gazu, dodaje autor teksta, prenosi Al Jazeera.