Zemlje koje simpatiziraju Rusiju zahtijevaju od EU da odustane od svake ideje o masovnoj konfiskaciji imovine Moskve koja je u EU.

Predstavnici Kine, Saudijske Arabije i Indonezije privatno i tajno mole EU da se nastavi odupirati pritisku SAD i Velike Britanije da zaplijene više od 200 milijardi eura ruske državne imovine koju je blokirala nakon invazije na Ukrajinu u februaru 2022. kako bi pomogla naporima Kijeva za obnovu, piše Politico.

"Ove su zemlje vrlo skeptične u vezi s tom idejom", rekao je jedan od dužnosnika kojemu je odobrena anonimnost jer su razgovori vrlo osjetljivi. Zabrinutost je da bi "ovo stvorilo presedan" - drugim riječima, te bi se zemlje bojale da bi mogle biti sljedeće koje će izgubiti.

Za sada, svaki plan da se zaplijeni zamrznuta ruska imovina i iskoristi novac za pomoć Ukrajini je u drugom planu. Zapadne zemlje EU posebno su žestoke u svom protivljenju zbog straha od pravnih posljedica i potencijalne destabilizacije eurozone.

Ali s Washingtonom i Londonom koji su zainteresirani i to je pitanje za raspravu na sastanku ministara finansija G7 sljedećeg mjeseca. No, zemlje koje Vladimira Putina ne smatraju neprijateljem nisu zadovoljne.

Već su vidjeli da je EU iznijela ograničeniji prijedlog za uštedu dobiti prikupljene ulaganjem imovine, vrijedne oko 2,5-3 milijarde eura godišnje, pri čemu će 90 posto prihoda otići za kupnju oružja za Ukrajinu.

A to bi također moglo utjecati na motivaciju zemalja za lobiranje. Koliko god se bojali presedana, mogli bi djelovati u Putinovo ime i ne žele da EU pomaže Ukrajini na bojnom polju. “Rekao bih da su Rusi mogli tražiti od svojih prijatelja da naprave ovu pometnju”, rekao je visoki diplomat iz zemlje koja nije članica EU.

Ako je tako, lobiranje ovih zemalja slijedilo bi sličnu igru ​​kao ona koja je viđena od početka sukoba u Ukrajini gdje su vlade koje nisu nužno podržavale Rusiju ipak ispunjavale neke od nameta Moskve.

Naprimjer, Turska, Kina i UAE omogućili su Rusiji da izbjegne neke zapadne sankcije uvedene nakon početka njezine sveobuhvatne invazije, dajući poticaj njezinoj privredi i omogućujući joj finansiranje svog ratnog stroja.

I tokom cijelog sukoba, zaljevske države djelovale su kao posrednici, olakšavajući razmjenu zarobljenika između Rusije i Ukrajine i posredujući u dogovoru da se omogući izvoz žitarica iz ratom razorene zemlje. Argument ovih zemalja je da bi otimanje ruske imovine moglo produžiti rat i natjerati ih da izaberu strane protiv svojih želja.