Prema procjenama stručnjaka Bosna i Hercegovina u ovom trenutku suočava se s milijardu konvertibilnih maraka troškova vezanih za izgubljene sporove izgubljene pred međunarodnim arbitražnim sudovima. Elektroprivreda RS-a, Naftni terminali Ploče, Elektroprivreda BiH – samo su neke su od energetskih kompanija čije će izgubljene milionske presude platiti ili su već platili građani ove države.

Kontinuitet izgubljenih sporova pred međunarodnim arbitražnim sudovima dosad je narušio fiskalnu stabilnost te doveo u pitanje normalno funkcionisanje državnih kompanija iz segmenta energetike. Dosadašnje poslovanje Elektroprivrede RS-a obilježeno je nizom izgubljenih presuda pred arbitražnim sudovima.

Podsjećamo, odlukom Međunarodnog centra za rješavanje investicijskih sporova (ICSID) iz prošle godine RiTE Ugljevik mora platiti odštetu od 67 miliona eura plus kamatu od 58,2 miliona eura Elektrogospodarstvu Slovenije. Dogovoreno je plaćanje odštete u ratama te isporuka trećine električne energije proizvedene u Ugljeviku.

Ishod je ovo dugogodišnjeg spora koji je pred Arbitražnim vijećem vodila naša država u Beogradu, a vezano je za neisporučenu struju, počevši od 12. juna 2011. godine pa do donošenja odluke koju je donijelo Arbitražno vijeće u Beogradu.

Slovenci su također pokrenuli spor i pred sudom u New Yorku, a koji je trenutno na čekanju.

Pred ICSID-om također se nalazi još jedan arbitražni spor protiv naše države, a kojem se uskoro nazire i kraj. Bosnu i Hercegovinu pred ovim sudom tužila je i slovenačka firma “Viaduct” zbog ukidanja koncesija za izgradnju hidroelektrana na Vrbasu.

Ugovor o dodjeli koncesije za gradnju hidroelektrana na Vrbasu, vrijedan 165 miliona eura, Vlada RS-a potpisala je još 2004. godine. Planirane su dvije hidroelektrane: HE “Krupa” i HE “Banjaluka – Niska”.

Međutim, Vlada RS-a 2013. godine potpisala je drugu koncesiju s Elektroprivredom RS-a o gradnji hidroelektrane udaljene svega nekoliko kilometara od hidroelektrana koje je planirala slovenačka firma, te je preduzeće “HES Vrbas” uputilo Vladi RS-a odštetni zahtjev od 23 miliona eura zbog raskida ugovora. S obzirom na to da dogovora nije bilo, slovenačka firma odlučila se za arbitražni spor.

Advokat dr. Nenad Baroš kaže da njihovi klijenti traže naknadu štete radi oduzimanja koncesionog prava na izgradnju dvije hidroelektrane na rijeci Vrbas.

“Kompletan činjenični i pravni opis predmetnog slučaja je obrazložen presudom Arbitražnog vijeća od 18. aprila 2022. Mi nemamo ovlašćenje da iznosimo detalje presude, a imajući u vidu da strane u postupku nisu dale saglasnost ICSID-u na objavljivanje presude, tačnije, izostala je saglasnost Bosne i Hercegovine”, tvrdi Baroš.

Republika Srpska zbog ovog jednostranog ukidanja ugovora o koncesiji izgubila je spor vrijedan 90 miliona pred arbitražnim sudom 2022. godine, a nedugo nakon toga RS je podnijela zahtjev za poništenje presude i odlaganje izvršnog postupka do konačne odluke, što je sud i prihvatio, a koja se očekuje uskoro.

U ovom trenutku prema medijskim navodima, Hrvatska Elektroprivreda mogla bi također tužiti BiH za čak 100 miliona eura, a vezano za ulaganja koja je HEP uložio u RiTE Gacko. Međutim, navodi se da su pregovori još u toku te kako HEP još nije odustao od mirnog rješenja iako su od 2017. godine tri puta kontaktirali Vijeće ministara i Pravobranilaštvo BiH.

Luka Petrović, direktor Elektroprivrede Republike Srpske za Tačno.net kazao je da je intencija Elektroprivrede da se putem mirnog rješavanja dođe do razumnih argumenata i s jedne i s druge strane te da nemaju nikakvih minusa u budućim sporovima jer vrlo dobro znaju šta je bilo 1992. godine.

“I hidroelektrane na Trebišnjci, u smislu Bilećkog jezera, znamo šta je bilo i koje su obaveze bile i šta je HET uradio prilikom izgradnje sistema i koje je obaveze preuzeo te šta je finansirao od 1965. do 1992. godine. Isto tako znamo šta je Dubrovnik preuzimao s tog sistema, iz prve etape prve fraze. Znači dva agregata HET 1 i dva agregata Dubrovnik 1. I isto tako znamo šta je Gacko radilo do 1992. godine po pitanju isporuka energije i kome je isporučivalo”, istakao je Petrović.

Naveo je i da je njihova intencija da iscrpe mirna rješavanja i da se ne ide na skupe arbitraže gdje bi i jedna i druga strana pogoršale odnose i onda bi prošlost bila sadašnjost.

Znamo da ćemo izgubiti

Komentarišući izgubljene milionske odštete u arbitražama, ekonomski analitičar i poslovni savjetnik Zoran A. Pavlović naveo je kako se trebamo zapitati koji su razlozi za određeno ponašanje koje bi se moglo smatrati odsustvom poslovnog ponašanja vlasti u BiH, više u RS-u nego u FBiH, da ne pokušavaju da nađu bilo kakav oblik dogovora s partnerima s kojima su na neki način u raskoraku.

“Koji su razlozi da vlade u FBiH i RS-u ne pristupaju tom kontekstu rješavanja problema, je zaista neobično, čudno pitanje. Ali ono što je sigurno, a što nije bilo sporno, recimo, da je slovenačka Elektroprivreda u bivšoj Jugoslaviji bila sufinansijer izgradnje Termoelektrane Ugljevik. Znalo se da je tu uložen slovenački novac. Zbog čega se nije pristupilo dogovorima od početka?“

Zoran A. Pavlović naglašava da po pitanju izgubljenih sporova pred međunarodnim arbitažnim sudovima Bosna i Hercegovina ulazi u sudske sporove iako je sasvim jasno da će te sporove izgubiti.

“Totalno neshvatljivo. Ništa nije bilo sporno da bi se završilo na arbitraži, koja je mogla pod jedan: da se izbegne, pod dva: da se nađe dogovor koji je na kraju arbitraža i prislila RS i BiH, odnosno Ugljevik, da prihvati”, pojašnjava Pavlović.

O težini arbitražnih proces Pavlović navodi kako, prema raspoloživim informacijama, kada bi se sve platilo, da bi to bila trećina budžeta Republike Srpske.

Na koji način energetske kompanije u BiH ulaze u međunarodne pravne procese i s kojom namjerom, najbolje ilustruje primjer pravnog procesa pred Arbitražnim sudom međunarodne trgovinske komore u Parizu u predmetu Deltagrip protiv Naftnih terminala Ploče.

Podsjećamo, britanska firma Deltagrip tada u vlasništvu balkanskog trgovca naftom i naftnim derivatima Jasminka Umićevića tužila je Naftne terminale Ploče (NFT) s odštetnim zahtjevom preko 200 miliona konvertibilnih maraka, međutim presudom je dosuđeno Deltagripu cca. 15 miliona konvertibilnih maraka.

S obzirom na to da su tada računi Naftnih terminala Ploče bili blokirani, ova je presuda dovela ovu firmu do stečaja. Kako bi se gubitak strateškog preduzeća u vlasništvu FBiH izbjegao, tadašnja federalna vlada na čelu s Nerminom Nikšićem daje saglasnost Terminalima Federacije, koji su vlasnik Naftnih terminala Ploče, za kreditni angažman kod komercijalnih banaka s ciljem isplate Deltagripu.

Pod vodstvom HDZ-ovog direktora NTF-a Josipa Tomića, inaće pravosnažno osuđenog pred hrvatskim sudom zbog pronevjere u ovoj kompaniji, aktualizirana je još jedna tužba Deltagripa za nadoknadu štete po izgubljenoj dobiti u periodu od februara 2007. godine do aprila 2009. godine.

Odlukom Trgovačkog suda u Zagrebu iz 2021. godine tužba je pravosnažno dosuđena u korist Deltagripa u ukupnom iznosu od 4.186.230 američkih dolara, plus zatezne kamate, što prema procjenama u iznosi oko 10 miliona američkih dolara.

U konačnici nepovoljnim ugovorima koje je Josip Tomić kao direktor NTF-a Ploče potpisivao, kompaniji Deltagrip bit će isplaćeno blizu 25 miliona konvertibilnih maraka. Međutim i ovaj je iznos simboličan kad u obzir uzmemo činjenicu da je NTF Ploče kao strateška kompanija prednosti preko pola milijarde konvertibilnih maraka u dva navrata bila pod prijetnjom stečaja.