Novi rat apsolutno nije u interesu bilo koga u Bosni i Hercegovini, a posebno srpskog naroda. Podrška politici agresije Moskve samo svjedoči da je takva osoba sama spremna voditi sličnu politiku, kazao je u ekskluzivnom razgovoru za Slobodnu Bosnu ukrajinski diplomata Oleksandr Levchenko, bivši ukrajinski ambasador u Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj.

Sa gospodinom Levchenkom govorili smo o aktuelnim izazovima koji stoje pred ukrajinskom vojskom i ukrajinskom državom, stranoj pomoći koja (ne)stiže u Ukrajinu, kontroverznim porukama koje izazivaju reakcije u evropskom javnom mnijenju, mogućnostima mirovnih pregovora te o ruskom utjecaju na zapadnom Balkanu. 

Razgovarao: Samir BEGOVIĆ

Mnogo se u posljednje vrijeme govori o problemima sa kojima se vaša zemlja i vaša vojska suočavaju. Šta je trenutno najveći problem za ukrajinsku vojsku? Da li su to, kako piše Financial Times, poteškoće u regrutaciji, nedostatak artiljerijske municije ili problemi sa kontrolom zračnog prostora?

Ruska vojna agresija na Ukrajinu traje više od dvije godine. U prvim danima borbe sa ruskim okupatorima, ukrajinska vojska suočila se sa ogromnom potrebom za novim naoružanjem. Zapad je verbalno odmah stao na stranu Kijeva ali nije žurio hitno potpomognuti nas oružjem. S vremenom je Kijev počeo dobivati naoružanje, ali uglavnom iz starih sovjetskih rezervi. Samo SAD i Velika Britanija su odmah slali oružje zapadnih standarda. Poslije dvije godine rata, Ukrajina još nije dobila zapadne borbene zrakoplove, fale savremeni sistemi protivvazdušne odbrane, municija za artiljeriju.

Protiv druge vojske svijeta Ukrajina koristi svo oružje što dobiva, a njega dobiva u vrlo skromnim količinama. Još se sve jako zakompliciralo zbog obustave finansiranja Ukrajine u borbama sa ruskom vojskom od strane SAD. U takvim teškim uslovima se ukrajinska vojska bori sa opasnim i snažno naoružanim ruskim agresorom. Nadamo se da će u Washingtonu napokon prevladati razumijevanje kako je politika Moskve opasna ne samo za Ukrajinu i Europu, nego i za SAD.

Brojni zapadni mediji su u svojim tekstovima analizirali doprinos pojedinih zemalja ukrajinskom otporu pa su to uglavnom izražavali brojevima odnosno količinama poslanog oružja. Zanima me ukrajinski ugao posmatranja. Da li biste nekoga izdvojili ko je najviše učinio za vašu zemlju, kako u Evropi tako i u svijetu?

Do sada je najviše oružja i finansijske podrške Ukrajina dobivala od strane SAD. Od evropskih zemalja prednjači Njemačka. Službeni Kijev se zahvaljuje na podršci Washingtonu i Berlinu.

Ali, najviše u odnosu na vlastiti BDP daju zemlje poput Litvanije, Estonije, Poljske i Letonije. A sa rekorderom pomoći Ukrajini u odnosu na BDP izdvaja se Norveška. Zbog toga posebna zahvalnost Oslu, Vilniusu, Tallinu, Varšavi i Rigi.

Dostavljanje zapadne vojne pomoći Ukrajini (Foto: Sergei Supinsky/AFP/Getty Images)

Kako ste doživjeli izjavu predsjednika Francuske koji je krajem februara kazao da ne isključuje raspoređivanje francuskih kopnenih trupa u Ukrajini?

Dosta neočekivano snažan prijedlog Pariza u pogledu mogućnosti sudjelovanja francuske vojske u Ukrajini. Naravno da to pozdravljamo iako razumijemo da vremenski razmak od deklariranja namjera do njihove realizacije može biti dugačak. Iskreno voljeli bismo da je Francuska aktivnije podržala Ukrajinu financijski i naoružanjem. Pariz sada zaostaje u obimu pomoći Ukrajini za Berlinom čitavih dvadeset puta.

Šta očekujete ukoliko Donald Trump dođe na mjesto predsjednika Sjedinjenih Američkih Država. Bojite li se tog scenarija? Boji li se ukrajinsko društvo tog scenarija?

Dolazak novog predsjednika SAD na svoju dužnost Kijev će pozdraviti kao izjavljivanje demokratske volje američkog naroda. Sa Washingtonom smo zainterosovani produžiti strateške odnose, na koje nemaju utjecaj prezimena predsjednika ili njihova stranačka pripadnost. Nadamo se da i SAD shvataju strateški položaj Ukrajine u Evropi i važnost borbe protiv agresivne politike Moskve.

Da li je Ukrajina spremna na mir koji bi uključivao promjene granica između država?

Ukrajina nije spremna za mir koji bih uključivao promjene granica. To bih urušavalo postojeći međunarodni poredak, sistem Ujedinjenih Naroda i otvarao put za nove ratove.

Da li je Ukrajina radi očuvanja integriteta vlastite teritorije spremna pristati na sporazum sličan Dejtonu?

Dejton uređuje situaciju u Bosni i Hercegovini. Ugovor Ukrajine i Moskve može biti samo međudržavnog karaktera. Tu su u pitanju dvije države, a ne dva entiteta. Ali eventualni mirni dogovor između Ukrajine i Ruske Federacije morao bi biti verificiran ne samo u Kijevu i Moskvi, nego i u Washingtonu, Londonu, Parizu i Pekingu kako bi SAD, Velika Britanija, Francuska i Kina dali garancije teritoritorijalnog integriteta i državnog suvereniteta Ukrajine nad čitavom svojom teritorijom prema Budimpeštanskom memorandumu.

Dobro vam je poznata situacija u našoj zemlji, bili ste ambasador u Sarajevu. Kako ocjenjujete podršku predsjednika Republike Srpske Milorada Dodika Rusiji? Da li je takva politika opasnost za stabilost BiH i regiona ili je opasnost za samog Dodika i Republiku Srpsku?

Kijev podržava sve napore međunarodne zajednice da očuva mir u BiH. Svaki ko želi destabilizirati BiH mora biti pod posebnom kontrolom kao persona koja želi svojoj zemlji rat. Takva neodgovorna politika mora biti sankcionisana od strane međunarodne zajednice i osuđena od strane domaće javnosti.

Skrivanja iza nekih navodnih nacionalnih interesa moraju biti razotkrivena. Nema goreg ponašanja nego kada želiš uvući vlastiti narod u rat. Novi rat apsolutno nije u interesu bilo koga u Bosni i Hercegovini, a posebno srpskog naroda. Podrška politici agresije Moskve samo svjedoči da je takva osoba sama spremna voditi sličnu politiku.

Dodik i Putin u februaru u Kremlju (Foto: Sergei Bobylyov/AFP/Getty Images)

Da li bi se Rusija uključila ukoliko dođe do eskalacije na Balkanu? Ima li ona snage i mogućnosti za to?

Ja bih kazao da Rusija jako želi pokrenuti rat na Balkanu da razvuće pažnju Evrope i SAD od rata u Ukrajini. Tako Moskva provocira rat na zapadnom Balkanu preko svojih agenata utjecaja, koji promovišu navodno nacionalni interes, a u stvari igraju na polju Kremlja.

Neću biti iznenenađen da s vremenom ovakve persone budu razotkrivene kao igrači Moskve na Balkanu koji su za svoju neodgovornu politiku dobivali ruski novac. Sada tačno znamo da sve proruske snage u Ukrajini imale tajno finansiranje iz Moskve.

Slažete li se sa ocjenama pojedinih geopolitičkih analitičara poput Jasmina Mujanovića koji je kazao da zapadne zemlje trebaju intenzivno podržati razvoj vojne industrije u Bosni i Hercegovini kako bi olakšala opskrba Ukrajine neophodnom municijom i artiljerijom. Da li je oružje šansa u čvrstom povezivanju naše dvije zemlje – BiH i Ukrajine?

Po mom mišljenju sve zapadne zemlje moraju razvijati svoju vojnu industriju. Rusija je počela ratnu intervenciju igrajući na dugu stazu. Ako BiH ima vojno-industrijski kapacitet, sada je prava mogućnost za njegov razvoj. Ukrajina je spremna kupovati naoružanje za borbu protiv ruske agresije i to u ogromnim količinama.

Samo da podsjetim da se Kijev sada bori s ruskim agresorom, a iz Kremlja tvrde da se na tlu Ukrajine bore sa zapadnom civilizacijom koja je trula i mora nestati. Tako mi u Ukrajini branimo Evropu i evropske vrijednosti. Bilo bi dobro vojno-tehnička saradnja Kijeva i Sarajeva doprinese skorijem završetku rata u Ukrajini na principima međunarodnog prava što je u interesu Evrope i cijelog demokratskog svijeta.