U narednom periodu pristupit će se čišćenju i uređenju brojnih lokaliteta na kojima se nalaze kulturno istorijske znamenitosti na području Općine Sanski Most, a mnoge od njih su već dugo vremena neuređene, zarasle i nagrižene zubom vremena, pišu Nezavisne novine.

"Imamo planove da brojne materijalne ostatke kulture na prostoru sanske općine približimo posjetiocima i uvrstimo ih u buduću turističku ponudu ovih prostora. Mislimo da ćemo na taj način kompletirati turističku razglednicu Sanskog Mosta, jer su kultura i turizam usko povezani, a veliki broj turista se zanima za kulturnu i historijsku baštinu prostora kojeg posjećuju", kaže Edis Rasavac, direktor Turističke zajednice Općine Sanski Most.

Jedna od destinacija koja će biti predmet uređenja i o kojoj se danas vrlo malo zna jeste i drevna utvrda na području Sastavci, gdje se rijeka Dabar ulijeva u Sanu, koju narod ovoga kraja naziva Gradina.

Na vrhu visoke okomite stijene koja dominira krajolikom i odakle puca prekrasan pogled na obje rijeke, danas se tek naziru temelji i ostaci pojedinih zidina koje je zarobila bujna vegetacija.

Prilaz do ovoga mjesta moguć je samo s južne strane, odakle se pruža strma padina koja vodi direktno do Dabra, pa je očigledno da su graditelji pomno birali nepristupačnu lokaciju gdje će sagraditi utvrđenje.

Prema mišljenju historičara, ono je služilo za kontrolu puteva koji su se prostirali duž riječnih vodotoka te dolinu Sane povezivali sa ostatkom svijeta.

Prema mišljenju čuvenog austrougarskog arheologa Vjenceslava Radimskog, koji je posjetio staru utvrdu sada već daleke 1891. godine, radi se o rimskom utvrđenju pored kojeg je vodila rimska cesta preko Gornjeg Budelja i Sanice do Bihaća.

Nakon razgledanja ovog lokaliteta on je utvrdio kako tvrđava ima kruškolik oblik i da se njeni temelji dobro raspoznaju. Prema njegovim nalazima, očigledno je kako je objekat bio podijeljen u više prostorija i da je u središnjem dijelu imao kulu osmatračnicu, te da je bio opasan kamenim zidinama.

Unutar kompleksa i danas su vidljivi ostaci bunara koji je vjerovatno služio za prikupljanje kišnice. Prema opeci i primjesama betona, koje su karakteristične za rimsku gradnju, Radimski je zaključio kako se radi o starorimskoj građevini.

Njegovo mišljenje je potvrdio i arheolog Dimitrije Sergijevski koji je 1947. godine, prilikom obilaska ovog područja, pronašao tragove rimske ceste i jedan razbijeni miljokaz. Iako su pomenuta dvojica uglednih arheologa pokazali zanimanje za ovo područje, ozbiljnija arheološka istraživanja ili iskopavanja nikada nisu provedena, pa su izostala naučna saznanja o životu drevnih stanovnika.

O tome da je u prošlosti život bujao na ovome prostoru svjedoče i vlasnici obližnjeg zemljišta uz Dabar i Sanu te navode kako prilikom obrađivanja često pronađu ostatke grnčarije i slične artefakte.