Tužilac Ahmet Mešić završnu riječ je započeo izjavom svjedoka Huseina Keranovića kojem su 1. juna 1992. godine ubijena četiri sina – u jednom momentu sinovi, a u drugom ubijeni. Mešić je kazao da je Keranović tijelo jednog sina našao nekoliko dana poslije ubistva, a ostale u masovnoj grobnici na Laništu.

“Kad sam ušao u Velagiće, stanovnici su ponavljali samo jednu stvar - da ovaj zločin ne ostane nekažnjen. (…) Kad smo krenuli u glavni pretres, najavili smo da ćemo dokazati da su optuženi odgovorni za ono što im se stavlja na teret i da ćemo dokazati na koji način su učestvovali u ubistvima civila, čiji posmrtni ostaci su ekshumirani iz masovne grobnice ‘Lanište 2’”, rekao je tužilac, prenosi BIRN BiH.

Mešić je kazao da su optuženi iz Vojno-istražnog zatvora Banja Luka u pismu koje su poslali Momiru Taliću naveli da su “ubili najveće ekstremiste“ i da su “branili Srbe”, nakon čega su pušteni iz pritvora i nisu odgovarali za ovaj zločin.

Momir Talić je bio optužen u Hagu za zločine u više krajiških općina, ali je preminuo nakon početka suđenja.

Boško Unčanin, Marinko Miljević i Dragan Despot su optuženi u svojstvu pripadnika voda Vojne policije Drugog inžinjerijskog puka Drugog krajiškog korpusa za učešće u ubistvima 78 civila 1. juna 1992. u Velagićima.

Tužilac se pozvao na izjave saslušanih svjedoka i pročitane iskaze, među kojima je svjedočenje Amora Mašovića koji je rekao da su, pored ostalih osoba, ekshumirana trojica maloljetnika.

“Samo osuđujuća presuda i kazna dugotrajnog zatvora može biti pravda za 78 bijelih nišana u mezarju u Velagićima”, izjavio je Mešić.

On je dodao da je Tužilaštvo predstavilo dokaze o postojanju širokog i sistematičnog napada kojeg su, prema njegovim riječima, optuženi bili svjesni. Naveo je i da je Tužilaštvo predstavilo dokaze o ekshumaciji i identifikaciji, da su sve žrtve bili civili, kao i da je Vojna policija bila na punktu kod škole u Velagićima.

Svjedok “A” je, kako je rekao Mešić, ispričao da je strijeljan od strane optuženih te je opisao kako su se svi poredali uz zid škole i da je počela rafalna paljba, a ko god je davao znakove života, ponovno su pucali.

“Čuli smo Gorana Amidžića koji je izjavio da su ubistva počinili njegovi policajci i da su to uradili optuženi. Rekao je: ’Ovi moji su ih ubili’”, naveo je tužilac i spomenuo da su i sami optuženi 1992. u izjavama kazali da su pucali.

Sve žrtve su bili civili, a vojna pripadnost je potvrđena izjavama optuženih i materijalnom dokumentacijom, smatra Mešić, te su optuženi bili svjesni postojanja širokog i sistematičnog napada.

Punomoćnik oštećenog “A”,  Ahmet Salčin iz Udruženja “Vaša prava”, naveo je da je svjedok podnio imovinskopravni zahtjev za naknadu nematerijalne štete, kao i prijedlog za donošenje privremene mjere obezbjeđenja.

Salčin je kazao da bi, zbog statusa svjedoka, bilo u interesu pravde da Sud BiH po njegovom zahtjevu odluči u ovom postupku. S druge strane, za rješavanje imovinskopravnog zahtjeva u građanskom predmetu svjedok bi morao otkriti svoj identitet i dodatno ugrozio svoju sigurnost.

Završne riječi Odbrana su planirane za 16. maj.