Fakultet političkih nauka Univerziteta u Sarajevu, Institut za istraživanje zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava i Memorijalni centar Srebrenica - Potočari objavili su veoma važnu publikaciju pod nazivom „Dekodiranje agresije: uloga Vrhovnog savjeta odbrane Savezne Republike Jugoslavije u ratu protiv Republike Bosne i Hercegovine“.

Autori ovog istraživanja, doktor Muamer Džananović i doktor Hikmet Karčić, koji su uz doktora Emira Suljagića i profesora doktora Seada Turčala, napisali ovu vrlo vrijednu publikaciju govorili su za televiziju Hayat.

"Najprije bih želio naglasiti da je knjiga rezultat višegodišnjeg naučnog istraživanja uz veliki rad, o čemu svjedoči i podatak da je ovo istraživanje štampano na više od 600 stranica dokumentacije, koja uključuje sadržaj stenograma sa sjednica Vrhovnog savjeta odbrane SR Jugoslavije i druge relevantne dokumente koji, nažalost, nisu svi bili predmet analize i sudskog postupka Međunarodnog tribunala u Hagu niti je ta dokumentacija, zahvaljujući odluci glavne tužiteljice Haškog tribunala Carle del Ponte, bila korištena u predmetu protiv Slobodana Miloševića. Nažalost, ista ova dokumentacija nije bila korištena ni u postupku Bosne i Hercegovine protiv Srbije i Crne Gore na suđenju za agresiju i genocid pri Međunarodnom tribunalu u Hagu",  istakao je na samom početku Muamer Džananović, najavivši da će prva promocija ove knjige biti održana sutra u Vijećnici u 19 sati.

Precizirajući samo fokus i centralnu temu ove knjige, doktor Hikmet Karčić je istakao:

"Početna teškoća je bila sakupljanje svih zapisnika i stenograma na jednom mjestu jer se u većini slučajeva radi o dokumentima koji su pod embargom i nisu lagano dostupni javnosti. Tokom istraživanja koristili smo tri ili četiri izvora, neki su bili u BiH, a neki i izvan naše zemlje. Ključna vrijednost ovog istraživanja, po meni, je što ono jasno pokazuje u kojoj je mjeri i na koji način Vrhovni savjet odbrane SRJ-a, kao najveće političko i vojno tijelo, bio involviran u ratove i u Hrvatskoj i u Bosni i Hercegovini. Tu se jasno pokazuje specifičnost u slanju oficira u Bosnu i Hercegovinu i u Hrvatsku, gdje su veliku ulogu imali 30 i 40 kadrovski centri, što su bili tajni kadrovski centri pri vojsci SRJ-a, a u kojem su zvanično generali vojske RS-a i vojske Srpske krajine bili na platnom spisku vojske Jugoslavije, a ratovali su u ime vojske Jugoslavije i u Bosni i Hercegovini i u Hrvatskoj.

”Mi smo ovim istraživanjem i knjigom, ustvari, raspakovali ovu mrežu zločinačkog uma vojske Jugoslavije i vjerujem da je to najznačajniji dio ove knjige“, istakao je doktor Karčić.

Naravno, ova publikacija će izazvati jasne reakcije, uključujući i one strane koja sve vrijeme negira genocid i izvršenu agresiju nad Bosnom i Hercegovinom. Domete ovih reakcija je prokomentarisao doktor Džananović:

"Nesumnjivo je da je negatorima istine i negatorima genocida svako naučno istraživanje o periodu agresije na Republiku Bosnu i Hercegovinu vrlo neugodno. Ipak, iza svake rečenice koju smo mi napisali stoji originalan arhivski izvor, a ostaje činjenica da je Savezna Republika Jugoslavija formirala ovo tijelo i da je na njenom čelu bio predsjednik Jugoslavije, uz mogućnost glasa predsjednika Srbije Miloševića i predsjednika Crne Gore Bulatovića. Iz ovog istraživanja se također jasno vidi da je predsjednik Srbije Slobodan Milošević bio ključna figura sjednica Vrhovnog savjeta“, potencira doktor Džananović, napominjući da je ovo tijelo bilo u suštinskom smislu i vrhovna komanda jer su sve direktive i naredbe iz vojske Jugoslavije bile prosljeđivane jedinicama vojske RS-a i ‘Srpske krajine’.

Pogledajte cijeli razgovor i saznajte šta autori istraživanja misle i o značaju donošenja Rezolucije o Srebrenici u UN-u.