Piše: MAJA RADEVIĆ

Nikada u tolikoj mjeri kao danas nije postojala takva ogromna, zastrašujuća neodgovornost političara za ono što izgovore u javnom prostoru, konstatovao je jutros u programu BHT-a državni parlamentarac Saša Magazinović, komentirajući najnovije političke „krizne situacije“ u Bosni i Hercegovini.

Govoreći o spominjanjima mogućih novih ratnih sukoba, najavama otcjepljenja iz jednog entiteta, prijetnjama da „to neće proći mirno“ iz drugog, te svakodnevnim najprizemnijim uvredama koje predstavnici vlasti i opozicije upućuju jedni drugima, Magazinović se zapitao koliko političari narušavaju mentalno zdravlje stanovništva stalnim izazivanjem tenzija i buđenjem ratnih psihoza.

Istina je, ovih dana svi pričaju o ratu. Kad kažemo „svi“, mislimo na nas obične smrtnike koji se ne vozimo ujutro na posao u službenim vozilima, pod pratnjom i rotacijama. I na one koji su prethodni rat preživjeli na prvim linijama, a ne na zadnjim.

JEDAN DAN BI DA RATUJU, DRUGI DAN K'O I NE BI...

„Rata neće biti“ – uvjeravaju nas danas zajedničkim snagama sa naslovnice jednog dnevnog lista dvojica ministara koji su u stalnom verbalnom ratnom sukobu, Nenad Nešić i Zukan Helez.

“Nikakvog rata ovdje neće biti, niti će ko da ratuje, sve će se riješiti politički”, tvrdi predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik u maratonskom intervjuu za Face TV.

Sve te lijepe, umirujuće izjave dolaze nakon što su nas ti isti političari danima nemilosrdno pumpali pričama o “ugroženom miru” i konačnom raspadu Dejtonskog sporazuma koji će nas neminovno odvesti u novi rat.

“Nema većeg rata nego Dodikov korak ka otcjepljenju! To je objava rata! Poručujem i njemu i Nešiću da nema otcjepljenja niti će ga ikada biti! Stradat će svi!”, urlao je taj isti Zukan Helez prije samo četiri dana kod Senada Hadžifejzovića, da bi nam već danas staloženo poručio da je “BiH mirna i stabilna”.

Federalni ministar unutrašnjih poslova, sveprisutni sa svepratnjom i bricom Ramo Isak, održao je prije nekoliko dana na Smetovima kod Zenice patriotski skup podrške samom sebi i svojoj užoj i široj familiji na koji je odnekud dovukao i zaboravljenog generala Sefera Halilovića da zajedno pošalju poruke mira, ali avaj...

„Ljudima uporno poručujem da mirno spavaju, da rata neće biti. Međutim, ako se neko odvaži ići u takvo nešto, kao dijete sam uzeo pušku, tako da mi ni sada neće biti problem braniti granice koje nećemo dozvoliti da bilo ko briše. Pitaju me, oni koji provociraju, hoće li mi sinovi biti u trezorima?! Neće, bit će sa mnom na prvim linijama!”, odlučno je poručio Isak, “praćen aplauzom i prekidan ovacijama”, kako je saopćila partija porodice Isak nakon ovog događaja.

A u kakve je tek kontradiktornosti upadao Milorad Dodik u spomenutom intervjuu, teško je sve i pobrojati! U jednom trenutku Dodik je govorio o skorom “mirnom razdruživanju” Federacije i RS i nudio novac Bošnjacima da otkupi pola države, potom je sneno zamišljao sebe kao vrhovnog komandanta vojske RS-a koji će, rame uz rame sa svojim nasljednikom Igorom, hrabro spasiti od propasti srpski narod na ovim prostorima, da bi već na sljedeće pitanje novinara otkrio da se planira kandidovati za člana Predsjedništva BiH 2030. godine?! Dodao je i da je mislio da se prestane baviti politikom i uđe u neki biznis ali mu je taj biznis u međuvremenu propao, pa mu sad ne preostaje ništa drugo nego da nastavi sa svojom politikom agresivne retorike i mirnog razdruživanja. Znači, umalo smo ga se kutarisali, ali nismo mi ipak te sreće…

Naši političari bi uglavnom jedan dan ratovali, drugi dan ne bi, a postoji tu i jedan ključni problem – gdje su nam te vojske koje bi ginule zarad nadasve principijelnih politika Dodika, Heleza, Isaka, Nešića, Konakovića i ostalih? Teško je povjerovati da bi se navedeni i njihove kolege odrekli svih silnih povlastica koje danas uživaju, a nikada nisu živjeli bolje i bogatije, zarad nekakvog rata za komad teritorije. Međutim, činjenica je da njihove neodgovorne izjave itekako ostavljaju ozbiljne posljedice na građane.

PTSP RADI PUNOM PAROM

Mi u Sarajevu ili u Banja Luci, recimo, pojma nemamo da se ovih dana Srbi i Bošnjaci iz Srebrenice masovno spremaju na privremenu selidbu kod rodbine i prijatelja u druge gradove zbog najavljenog Dodikovog „simboličnog“ okupljanja vlasti RS-a u Srebrenici i cijele drame oko usvajanja Rezolucije o genocidu u UN-u. I jedni i drugi, Bošnjaci i Srbi, dijele zajednički strah od mogućih nemira, puškaranja, napada na povratnike koji su, kako su ih svojim riječima prethodnih dana čvrsto uvjerili političari, i više nego izvjesni ako dođe do usvajanja Rezolucije.

“Kada razgovaram sa Srbima, većina njih ne podržava Dodikovu politiku zatezanja odnosa, dizanja tenzija... Svjesni su, baš kao i mi Bošnjaci, da nama valja živjeti zajedno bez obzira na sve ono što se dešava”, kaže Alija Tabaković, predsjednik Općinskog odbora SDA Srebrenica.

U Sarajevu se rat spominje šapatom na ulicama, u kafanskim razgovorima, tramvajima, na pijacama koje su ne tako davno bile crvene od ljudske krvi... Upućuju se zabrinuti pogledi prema brdima, PTSP radi punom parom zahvaljujući Dodiku, Helezu i ostalima koji će već sutra preći na neku novu „krizu“. I šta onda preostaje nama, običnim smrtnicima? Jedino da ugasimo TV i malo odmorimo od portala, barem za 1. maj...