Ukoliko bosanskohercegovačke vlasti u najkraćem roku ne odgovore po zamolnici podgoričkog Višeg suda i omoguće saslušanje svjedoka na suđenju optuženom za ratni zločin koji je izvršen na teritoriji BiH tokom agresije 1992 godine, okrivljeni u tom predmetu Slobodan Peković najvjerovatnije će se uskoro naći na slobodi. 

Pedesetjednogodišnji Peković u pritvoru se nalazi od 19. oktobra 2021. godine i za nekoliko mjeseci, ako mu se ne izrekne prvostepena presuda, po sili zakona će izaći na slobodu, objavio je podgorički list Dan.

Tužilaštvo BiH je optužnicu protiv Pekovića (u vrijeme izvršenja zločina se navodno prezivao Ćurčić a kasnije je prezime promijenio u Peković) podiglo u septembru 2018. godine jer je, po optužnici, u svojstvu pripadnika takozvane Vojske Republike Srpske (VRS), tokom 1992. godine, za vrijeme napada na selo Hum u općini Foča, pucajući iz vatrenog oružja počinio ubistvo dvoje civila bošnjačke nacionalnosti. Također ga se tereti da je zajedno s drugim osobama sudjelovao u silovanju i seksualnom zlostavljanju žena i djevojaka bošnjačke nacionalnosti, te lično počinio silovanje jedne osobe.

Predmet je kasnije predat u nadležnost crnogorskog Specijalnog državnog tužilaštva za organizovani kriminal, korupciju i ratne zločino koje je onda zvanično podiglo optužnicu protiv Slobodana Pekovića iz Plužina, nastanjenog u Danilovgradu, zbog sumnje da je kao pripadnik Vojske Republike Srpske, na području Foče, u Bosni i Hercegovini, 1992. godine, ubio dvojicu Bošnjaka i silovao civilna lica.

Pred Višim sudom pet puta zaredom mu je odloženo suđenje, a žrtva nasilja u ovom predmetu ima status zaštićenog svjedoka (A1).

Po optužnici, Peković je 8. juna 1992. godine u vojnom napadu na selo Hum, koje pripada opštini Foča, ubio Muju i Eminu Šabanović. Nakon što je Emina Šabanović kazala da nema oružja u kući, Peković je nekoliko puta udario po glavi drvenim štilom od lopate a zatim uhvatio za kosu i odvukao do kuće Muje Šabanovića gdje ih je oboje ubio pucajući na njih iz automatskog oružja a potom zapalio kuću u kojoj je počinio zločin.

On se tereti i da je početkom septembra 1992. godine silovao jednu žensku osobu koja je dobila status zaštićenog svjedoka oštećene.

Peković je, prema navodima optužnice, zajedno sa još nekoliko uniformisanih lica iz sportske dvorane ,,Partizan“ u Foči u navodnoj namjeri da ih spasi izveo zaštićenog svjedoka, oštećenu A-1 sa maloljetnom kćerkom i još dvije osobe i njihovo petoro djece i odveo ih u stan koji se nalazio u blizini tadašnje SJB u Foči u kojem se nalazila grupa vojnika.

U jednom momentu je oštećenu A-1 na silu uveo u jednu sobu u kojoj se već nalazila jedna muška osoba i naredio da se skine. Uz prijetnju pištoljem, Peković i drugi muškarac su silovali zaštićenu svjedokinju nakon čega su je izveli iz te sobe.

Peković je u Tužilaštvu Bosne i Hercegovine negirao optužbe na svoj račun i naveo da nije vršio bilo kakva silovanja niti je prisustvovao takvom događaju.

Ročišta u Crnoj Gori su odlagana zbog opravdanog odsustva Pekovićevog advokata Ratka Pantovića, ali i usljed nemogućnosti Suda Bosne i Hercegovine (BiH) da obezbijedi saslušanje pet svjedoka koji bi trebalo da se izjasne i iznesu posredna ili neposredna saznanja o izvršenim ubistvima. Kako se svjedoci nalaze u BiH, zbog ekonomičnosti postupka, njihovo saslušanje trebalo bi da se sprovede putem video-linka, a posredstvom međunarodne pravne pomoći.

Između održanih ročišta bilo je i pauza od 11 mjeseci, a suđenja su odlagana i po više puta zaredom. Jedan od razloga su bili i zdravstveni razlozi branioca, pa je sud od optuženog tražio da se izjasni da li želi da izabere drugog branioca, ali je on to odbio.

Na jednom od prethodnih ročišta saslušan je i sin ubijene Emine Šabanović, Meho. On je objasnio da nije očevidac ubistva, već da je neposredni svjedok bila njegova nana Begija, koja je od ranije poznavala Pekovića. Međutim, ona je ubijena 1994. godine na stravičan način, tako što je u kolibi spaljena sa još pet žena.

“Sve što je nana vidjela ispričala je mojoj tetki, Ramizi Grcić, a potom je tetka to prenijela meni. Ramizin iskaz postoji, svjedočila je o tome prije svoje smrti (za vrijeme korone)”, rekao je Meho Šabanović.

Dalje je svjedočio da je sa Pekovićem bio jako blizak, da ga je dobro poznavao, jer su zajedno bili u lovačkom društvu, te da su više puta ručali i spavali u istoj sobi. Tvrdi i da je tokom predmetnog događaja Peković tražio njega, njegovog brata i naoružanje, te da je Eminu ubio nakon što mu nije otkrila gdje se oni nalaze. Odgovarajući na pitanje odbrane, svjedok nije mogao fizički da opiše Slobodana Pekovića

Specijalni tužilac Tanja Čolan Deretić tražila je vještačenje medicinske dokumentacije advokata, kako bi se ocijenilo da li će biti u stanju da u skorijem periodu prati tok suđenja, i zahtijevala da se okrivljenom postavi advokat po službenoj dužnosti, što je na kraju i učinjeno.

Punomoćnik oštećene A1, advokat Dalibor Tomović, ukazao je na potrebu za hitnim rješavanjem ovog problema jer Peković iz pritvora izlazi u oktobru ove godine. Pritvor mu je određen prevashodno zbog opasnosti od bjekstva.

Naredna ročišta zakazana su za 17. i 28. maj i 11. jun 2024. godine. Ovaj slučaj je trenutno jedini predmet u crnogorskom pravosuđu koji se odnosi na ratni zločin.