Povodom godišnjice hapšenja u Višegradu od strane pripadnika SFOR-a podsjećamo na lik i nedjelo ratnog zločinca Mitra Vasiljevića.

Pretresno vijeće Međunarodnog tribunala u Haagu 25. februara 2004. utvrdilo je da je negdje u maju 1992. Mitar Vasiljević bio prisutan kad su Milan Lukić i njegovi ljudi pretresli selo Mušići. Također je utvrđeno da je 7. juna 1992. bio prisutan u hotelu „Vilina vlas“, Lukićevom štabu, kad su Lukić i dvojica neidentificiranih ljudi uveli sedmoricu silom privedenih muškaraca, muslimana. Kad je napustio hotel zajedno s Lukićem i dvojicom neidentificiranih ljudi, bio je naoružan automatskim oružjem. Sedmorica muslimana silom su prebačeni na istočnu obalu rijeke Drine, gdje su strijeljani. Njih petorica su ubijeni u pucnjavi, a dvojica su preživjela tako što su pali u rijeku i pretvarali se da su mrtvi.

Pretresno vijeće osudilo je Vasiljevića na osnovu dvije od deset tačaka optužnice kojima ga je teretilo Tužilaštvo: prvo, po tački 3 optužnice, za progon kao zločin protiv čovječnosti, odnosno ubistvo pet muškaraca, muslimana, te nehumana djela nad ostalom dvojicom muslimana. Ta osuda izrečena je na osnovu člana 5 Statuta Međunarodnog suda. Drugo, Pretresno vijeće osudilo je Vasiljevića po tački 5, za ubistvo kao kršenje zakona i običaja ratovanja, odnosno za ubistvo pet muškaraca, muslimana, a u vezi s incidentom na obali Drine. Ta osuda izrečena je na osnovu člana 3 Statuta. Pretresno vijeće oslobodilo je Mitra Vasiljevića preostalih optužbi. Vasiljević je osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 20 godina. Dana 30. decembra 2002. g. Vasiljević uložio je žalbu i na osudu i na kaznu, navevši osam osnova za žalbu. Tužilaštvo se nije žalilo.

Žalbeno vijeće smatralo je da kazna treba da bude promijenjena zbog činjenice da je osuda, koja je žaliocu izrečena kao saizvršiocu u udruženom zločinačkom poduhvatu za ubistvo kao kršenje zakona i običaja ratovanja po članu 3 Statuta i progon putem ubistva i nehumanih djela po članu 5(h), sada zamijenjena osudom za pomaganje i podržavanje. Pomaganje i podržavanje je oblik odgovornosti koji po pravilu opravdava nižu kaznu od one koja je primjerena za odgovornost saizvršioca. Vasiljević je počinio teška krivična djela. Zbog toga, uzimajući u obzir konkretne okolnosti ovog predmeta, kao i oblik i stepen žaliočevog učešća u počinjenim krivičnim djelima, Žalbeno vijeće zaključuje da je primjerena kazna, kazna od 15 godina.

IZLAZAK NA SLOBODU

Mitar Vasiljević, kojeg je Haški tribunal osudio na 15 godina zatvora zbog ratnog zločina u Višegradu, pušten je na slobodu nakon dvije trećine izdržane kazne. Vasiljević se 12. marta 2010. godine vratio u Višegrad, gdje je dočekan kao heroj, uz muziku, kolone automobila, te četnička obilježja.

Nakon što je odležao dvije trećine kazne, Mitar Vasiljević, kojeg je haški Tribunal osudio na 15 godina zatvora zbog zločina protiv čovječnosti, vratio se u Višegrad. Kao član paravojne jedinice koju je predvodio Milan Lukić, Vasiljević je osuđen, između ostalog, zbog sprečavanja bijega sedmorici muslimana, zatvorenika u hotelu „Vilina vlas“, te tako pomogao Milanu Lukiću i njegovim ljudima da petoricu ubiju, dok su dvojica preživjela.

U Višegradu su tokom 1992, kako se navodi u u haškoj presudi, srpske snage ubile veliki broj nenaoružanih muslimanskih civila. U rijeku Drinu bacani su mnogi leševi muslimana - muškaraca, žena i djece, ubijenih u gradu i na historijskoj, otomanskoj ćupriji na Drini. Srpske snage sprovele su sistematsko pljačkanje i razaranje muslimanskih kuća. Potpuno su srušene obje gradske džamije - navodi se u presudi Vasiljeviću.

Uprkos tome Vasiljeviću je u gradu priređen svečani doček. Kad je stigao u Višegrad, pred nekoliko stotina Višegrađana Vasiljević je kazao:

 

„Nikad srećniji u životu, nikad! Pozdravljam sve svoje Srbe i Srpkinje, i ostale, omladinu, posebno djecu koja nisu bila rođena za vrijeme mog odsustva. Pozdravljam te, Višegrade. Pozdravljam ti svako selo. Nemam riječi. Normalno, sto posto nepravdeno. Laži!“

Doček je propratila i četnička ikonografija, a Vasiljević je i sam nosio šubaru sa kokardom.

(SB)