Neformalna grupa građana „Putevima spasa i slobode Doboj“, s ciljem njegovanja sjećanja na dane progona i stradanja nesrpskog stanovništva u proteklom ratu, u saradnji s Medžlisom Islamske zajednice Doboj, i ove je godine organizirala Marš mira „Doboj 2024“. Učesnici su se kretali rutom od Tešanjke do Doboja kojom je 3. maja 1992. godine iz ovog grada i okoline za jedan dan protjerano više od 20.000 Bošnjaka i Hrvata.

U dobojskom kraju je tokom agresije na Bosnu i Hercegovinu stradalo ili je nestalo 2.314 osoba bošnjačke i hrvatske nacionalnosti.

Za jedan dan, 3. maja prije 32 godine, protjerano je više od 20.000 ljudi, a stotine su završile u logorima „Bare“, „Kasarna“ i „Bosanka“. O razmjerama planskog progona svjedoči i podatak da je Nikola Jorgić za ratne zločine u dobojskom kraju na sudu u Njemačkoj četiri puta osuđen na doživotnu kaznu, što je i prva presuda za genocid izrečena na tlu Evrope nakon Drugog svjetskog rata.

Biljana Plavšić, bivša predsjednica Rs-a, osuđena je za ratne zločine, među ostalim i u Grapskoj kod Doboja, a Predrag Kujundžić, vođa zloglasne jedinice „Predini vukovi“, osuđen je na 22 godine robije. Neki procesi za ratne zločine u Doboju još su u toku.

„Registrirano je preko 30 logora. Prva presuda za genocid jeste ona u Grapskoj 1997. godine Nikoli Jorgiću. Srušeno je 40 objekata Medžlisa Islamske zajednice Doboj - 19 džamija, dva mesdžida, osam mekteba, osam vakufskih kuća i osam pratećih objekata“, navodi glavni imam Medžlisa IZ-a Doboj Ibrahim ef. Halilović.

„Jako je bitno da se zna šta su sve Bošnjaci, Hrvati i Romi doživjeli u gradu Doboju. Stoga, mi smo se odlučili 2019. da pokrenemo ovaj Marš mira, da ne dopustimo više da se zlo koje nam je učinjeno zaboravi i da se nikada više i nikome ne ponovi“, poručuje Admir Fetić, koordinator neformalne grupe „Putevima spasa i slobode Doboj“.

Među brojnim gostima koji su se pridružili Maršu su i oni iz naselja Čobe kod Maglaja, čiji stanovnici su, također 1993. godine doživjeli pogrom.

„Ovo je prijenos informacija na mlađe kategorije kako ne bi doživjele sličan scenario kakav smo mi doživjeli. Marš mira samo može da simbolizira suživot, a nikako provokaciju“, ističe Almir Smajlović, učesnik Marša mira iz Mjesne zajednice Čobe kod Maglaja.

Većina prognanih privremeno utočište je našla u Gračanici, Tešnju, ali i zemljama Evrope i svijeta. Mnogi se nikada nisu vratili u Doboj.