Nova znanstvena istraživanja bacaju svjetlo na zamršenu međuodnos između naših unutarnjih satova, razjašnjavajući kako oni upravljaju funkcijom tkiva i starenjem. Jedno istraživanje istražuje međupovezanost između središnjeg cirkadijalnog sata, kojim upravlja suprahijazmatska jezgra (SCN) i perifernih unutarnjih satova raspršenih po tijelu.

Održavanje komunikacije između središnjeg i perifernog unutarnjeg sata osigurava pravilno funkcioniranje bitnih procesa kao što su popravak DNK, metabolizam i regulacija staničnog ciklusa. Biologinja Pura Muñoz-Cánoves sa Univerziteta Pompeu Fabra u Španjolskoj, naglašava važnost ove interakcije.

Naša studija otkriva da je minimalna interakcija između samo dva sata tkiva, jednog središnjeg i drugog perifernog, potrebna kako bi se održalo optimalno funkcioniranje tkiva, poput mišića i kože, i kako bi se izbjeglo njihovo propadanje i starenje, pojašnjava Muñoz-Cánoves.

Dvije komplementarne studije, objavljene istovremeno, istražuju posljedice tih otkrića. Jedna, predstavljena u časopisu Science, pokazuje na eksperimentima s miševima kako ponovno uspostavljanje koordinacije između moždanih i mišićnih satova štiti od trošenja mišića i gubitka snage. Druga studija, objavljena u časopisu Cell Stem Cell, ispituje cirkadijalni sat u koži miša, razjašnjavajući njegovo oslanjanje na središnji sat za pravilan rad.

Dok periferni satovi pokazuju određenu autonomiju, oni se za sinkronizaciju oslanjaju na središnji unutarnji sat. Ograničavanje vremena hranjenja pomaže perifernim satovima u samostalnom upravljanju osnovnim funkcijama tkiva.

Fascinantno je vidjeti kako sinkronizacija između mozga i perifernih cirkadijskih satova igra ključnu ulogu u zdravlju kože i mišića, dok su sami periferni satovi autonomni u obavljanju najosnovnijih funkcija tkiva, kaže Aznar Benitah sa španjolskog Instituta za istraživanja u biomedicini

Navedena otkrića naglašavaju vitalnu ulogu cirkadijalnih ritmova u biološkim procesima, naglašavajući njihovu važnost za cjelokupno zdravlje. Poremećaji tih ritmova, bilo zbog jet laga ili noćnih smjena, mogu dovesti do značajnih zdravstvenih posljedica. Unatoč neizbježnom trošenju mišića, kože i središnjeg živčanog sistema s godinama, znanstvenici vjeruju da njihov rad obećava održavanje fizičke sposobnosti kasnije u životu.

Sljedeći korak je identificirati signalne faktore uključene u tu interakciju, imajući na umu potencijalne terapeutske primjene, ističe Muñoz-Cánoves, govoreći o idućoj fazi znanstvenih istraživanja. Razumijevanje i korištenje ovih zamršenih mehanizama sata nudi izglede za poboljšanje zdravlja i dugovječnosti kako starimo.