Piše: Darko OMERAGIĆ

Dženaza tragično nastradalom rudaru Asimu Šehanoviću iz Rapatnice kod Srebrenika biće obavljena sutra na mezarju Jasik u Rapatnici. Šehanović je poginuo radeći svoj posao časno i pošteno u jami Rudnika lignita Mramor, nakon što je ostao zatrpan na dubini od 170 metara. Spasioci su za njim tragali pet dana nadajući se, kao i njegova porodica i cijela bh. javnost da je još živ. Nažalost, ispostavilo se da je rudar smrtno stradao.

Iza Šehanovića su ostali supruga Nevresa i kćerka Irma, studentica treće godine Medicinskog fakulteta u Tuzli, majka Alija, brat Besim i mnogobrojna porodica.

Šehanović je imao sve ono što nemaju bh. političari i donosici važnih odluka u Bosni i Hercegovini, a to je hrabrost i nesebičnost. To ga je i koštalo života.

Predsjednik Sindikata radnika rudnika uglja u FBiH Sinan Husić, nekada i sam rudar za „Slobodnu Bosnu“ ispričao u kakvim uslovima rade rudari u FBiH, a posebno Šehanovićeve kolege koje će i nakon njegove smrti nastaviti da rade u istim ili sličnim uslovima koje su ubile njihovog kolegu.

OPASNA METODA

"To je klasična komorna metoda iskopavanja uglja koja se, nažalost, još uvijek primjenjuje u našim rudnicima, pa i šire. Tog načina rada se treba što prije osloboditi i ugalj eksploatisati mehanizovanim, modernijim i humanijim metodama. Komorna metoda eksploatacije uglja se radi na način da se u eksploatacionom polju određenih dimenzija, odnosno u nepodgrađenom prostoru crpi ugalj.

Tom metodom se zna desiti da u završnoj fazi eksploatacije doživi ovo što smo sada doživjeli. Rudari koji kopaju ugalj na taj način mogu vizuelnim pregledom zaključiti da su krovni dio prostorije i čeona pregreda u stabilnom stanju i da mogu u takvoj prostoriji odraditi određenim obim posla, a onda se desi da se otkopno polje samo od sebe zatvori i proizvede ovu tragediju. Izgledi da se to preživi gotovo pa nikakvi“, opisuje nam Husić situaciju u kojoj se bh. rudari često nalaze i u kojoj je tragično nastradao njihov kolega Asim Šehanović.

Hrabri rudar Asim Šehanović je tokom kobne smjene, prema informacijama do kojih je došla "Slobodna Bosna" izvršio dva miniranja i obezbijedio ugalj za proizvodnju:

"Namjeravao je da na kraju radne smjene, jer je procijenio da je prostorija još uvijek stabilna i želeći da proces privede kraju budući da se ugalj ne može početi eksploatisati ugalj s drugog otkopnog polja dok ne dođe do, kako mi to kažemo, zapunjavanja i zatvaranja ovog otkopnog polja. Htio je da zabuši 7-8 minskih bušotina da bi kolegama koje dolaze u narednu smjenu olakšao posao kako bi izvukli ugalj. Kada je krenuo da zabuši desilo se nepredviđeno zatvaranje otkopa. On je svom poslu pristupio školski. Da je on eksploatisao ugalj iz tog otkopnog polja njegove kolege bi bile u vrlo nezgodnoj situaciji. Čim se ova nesreća dogodila bilo je jasno da on nije preživio, što se na kraju, nažalost, ispostavilo tačnim", kaže nam Husić.

Iako je Šehanovića pratio još jedan rudar koji se nalazio u pomoćnom ulazu on je u trenutku početka nesreće bio prinuđen da se povuče kako ne bi i on nastradao ostajući zatrpan u pomoćnom ulazu.

"Na bazi izjava pomoćnika kreirane su skice na osnovu kojih su spasioci tragali za Šehanovićem", dodaje Husić.

Našeg sagovornika smo pitali da li se dovoljno radi na podizanju sigurnosti rudara.

"U rudnicima uglja koji su u sastavu Koncerna trenutno je oko 5.000 radnika. Neki od rudnika su pred zatvaranjem. Pred vlastima je da ispune sve obaveze prema rudarima i da im omoguće da budu konkurentni na tržištu rada koje je otvoreno. U rudniku Mramor u kojoj se desila ova nesreća imamo pripremljeno 4,5 miliona tona uglja za eksploataciju. Ako se ne želi modernizovati taj rudnik onda ne znam šta je rješenje. Tu treba jasno reći da li će ga modernizovati ili će se odustati od rezervi tog uglja. Svi kažu da nam trebaju ugalj i rudnici, a kada treba obezbijediti osnovne uslove za sigurniji rad onda ih na to trebamo tjerati.

RUDARI TRAŽE ODGOVOR

Učinite to barem u ovoj završnoj fazi od 25 godina do kraja eksploatacije uglja iz mnogih rudnika koji rade već 140 godina. Do 2050. godine od sedam rudnika koje imamo maksimalno će ih raditi još tri. U Mramoru će se nešto morati mijenjati. Ne možemo reći hajmo dalje i neće nam se ponoviti. Morat će se dati konkretan odgovor da li taj ugalj treba i da li će se ići na humanizaciju rada. Bez modernizacije i humanizacije rada profitabilnost o kojoj pričamo nije moguće očekivati. U rudnika je uloženo onoliko koliko smo mi pravili pritiske i koliko smo se uspjeli izboriti. Oni će reći da je to 500 miliona KM. Za prilike u BiH to je značajno, ali ako kažemo da je to ulaganje za 11-12 godina onda je premalo, pogotovo u poređenju sa drugim zemljama", otkriva nam Husić.

Rudari su svjesni zelene tranzicije i odustajanja od uglja, čemu teži i naša zemlja, međutim, to nije razlog da se zbog toga ne ulaže u njihovu sigurnost jer su ciljevi prema kojim stremimo i dalje poprilično daleko, a do tada će bh. rudari na isti način kopati ugalj kao i njihov tragično nastradali kolega i heroj Asim Šehanović. Jer, rudari su takvi. Hrabri i odlučni ljudi koji su pristali da jedu hljeb sa sedam kora, ne misleći ni na svoje živote.