Doseljenici u Palestinu ne zaboravljaju gdje je krojen plan cionističkog osvajanja jedne neeuropske države. Oni bogato sponzoriraju projekt koji ih treba učiniti Europljanima. Stogodišnje ugnjetavanje prikrivaju pjevanjem o posljedicama pobune naroda čiju su zemlju osvojili. S puno emocija pokušavaju osvojiti europske duše za nastavak etničkog čišćenja, piše Sead Alić za novinsku agenciju Patria.

O njihovoj žrtvi može se pjevati, a za to vrijeme u dvorani ne smije biti niti jedan simbol naroda kojega istrebljuju. To su pravila koja određuje glavni sponzor. Svjetlo i mrak. Ritam ratničkih bubnjeva i poratnih tužaljki smjenjuju se pred očima gledatelja koje još samo igre gladi, igre smrti i igre spektakla mogu uzbuditi. Nastavlja se ubijanje onog najvrednijeg i najljepšeg stvorenog u europskom duhu.

Nakon logora Auschwitza i Gaze, na djelu su logori igara strasti. Igre duginim bojama u klaustrofobičnoj dvorani u koju su zatvoreni ljudi željni novih snažnih podražaja. Zatvor bez zidova kojim se želi opravdati ubijanje u zatvorima u Gazi i na Zapadnoj obali. O tome se brinu generali u Gazi.

Ljudska potreba za utapanjem u masi, za navijanjem, za novom zlatnom teladi, dobila je oltar svog vremena. Eurosong je šareni narkotik za oči, uši i srca ljudi – onih koji su od srca, očiju i ušiju odustali. Eurosong je opravdanje za sve one koji misle kako treba živjeti unatoč zločinima koji se događaju u susjednoj ulici. Njihova šutnja hrana je agresorskom oružju.

I dok u Palestini odjekuju granate, na sceni Eurosonga odjekuju ratnički bubnjevi ideologije zavođenja i manipuliranja glazbom, svjetlošću, mrakom, nacionalnim simbolima…

Suvremeni gledatelj postao je antički bog koji promatra bitku na polju i sudjeluje u odluci o tome tko će biti pobjednik. Građanin svijeta postaje posjetitelj globalnog amfiteatra koji svoj prst podiže prema gore ili prema dolje. Sudjelujući u 'dokumentu kulture' rekao bi židovski filozof Walter Benjamin, on zapravo sudjeluje u oblikovanju novog barbarstva.

Spektakl Eurosonga tužna je svečanost vjenčanja ostataka europskog duha sa cionističkim sponzorima koji svoju dugoročno postavljenu agendu realiziraju kroz ovakve eutanazije europskih vrijednosti i uzdizanje strasti suprotstavljanja navijača nacionalnih država jednih protiv drugih.

Sasvim sigurno da još uvijek ima naivnih koji vjeruju u 'bratstvo i jedinstvo' svih sudionika ovog spektakla ljubavi i razumijevanja. Ali ima i ljudi koji protestiraju protiv ovog spektakularnog slavljenja etničkog čišćenja u Palestini. Jer, nemojmo zaboraviti, dok milijarda i koliko već stotina milijuna ljudi hipnotizirano gledalo u zrcalo svoje duše na ekranu – u Palestini će se i dalje provoditi akcije 'čišćenja' Palestine od ljudi kojima ona pripada.

Dok građani Europe budu slali svoje glasove svojim predstavnicima, nove razine genocida bit će realizirane u Palestini. Konačno, dok svijet bude gledao predstavnicu neokolonijalističke tvorevine, njeni će sunarodnjaci preko nišana gledati u tijela Palestinaca koja će uskoro završiti u nekoj od masovnih grobnica u koje se pokapaju ljudi koji su se usudili živjeti u svojoj zemlji. Dok Europljani budu slavili otvaranjem boca šampanjca, cionisti će slaviti ispaljivanjem novih granata.

Sustav vrijednosti urušava se iz dana u dan. Jer samo na temelju porušenih zgrada, kuća, vrtova, bogomolja, škola, bolnica…moguće je graditi spektakularno skupe velelebne vile u koje će dolaziti spektakularno poznati gosti iz svijeta svjetla i mraka, novi idoli, novi bogovi, novi svjedoci novih objava. Postoji samo ljubav, laže Eurosong. Rata nema.

Palestinci neće gledati Eurosong jer ne vjeruju ostacima europskog duha koji se sveo na navijanje u obliku ritualno izvođenih krikova uz pjesme svojih idola, odnosno na podizanje i spuštanje prsta sa svog mobitela. Palestinci čak i kad bi htjeli gledati ne bi mogli jer u njihovim skloništima/šatorima uglavnom nema struje, a na ona gdje eventualno ima uskoro će početi dolaziti/padati nove poruke o neophodnosti nove seobe poradi njihove sigurnosti.

Sponzori rušenja sustava vrijednosti skriveni su iza kulisa velikih arena u kojima danas, istina, ne teče prava krv ali kojima se prava krv prikriva. Sponzori u ratu, sponzori u miru. Sponzori rata i mira. Tolika su nam imena kroz povijest skretala pozornost na činjenicu da najsnažnije ubija nagomilano bogatstvo, kapital koji ne može a da ne traži nova polja za nova osvajanja.

U noći Eurosonga ujedinjuju se sponzori rata i mira na poslu lijepljenja još jedne neokolonijalističke naljepnice na tijelo umorne Europe.

Protestirati se ne smije, ali ubijati se mora. Palestinska obilježja spektakl ne podnosi, ali dopušta mogućnost etničkog čišćenja u vrijeme emitiranja spektakla. Na društvenim mrežama ne smiju se pojavljivati tekstovi, rečenice, stavovi, slike fotografije ili videa u kojima se neokolonijalna etnička čišćenja ubijaju ljude jedne države, ali na sve strane iskaču reklame za pjesmu koja dolazi iz neeuropske sredine.

Nagomilano bogatstvo tjera europske i svjetske nacije u arene euforičnih sukoba. Pritom se zaboravlja da je pobjednik uvijek i isključivo – sponzor, onaj čiji su interesi prikriveni a koji može sve. Glavni sponzor Eurosonga dolazi izvan Europe. Očigledno mu je stalo do sustava vrijednosti koji će podržati civilizirani europski oblik istrebljenja palestinskog naroda u Palestini. Glavni je sponzor odavno već instalirao svog neeuropskog predstavnika ovog
europskog takmičenja.

Premda on dolazi izvan Europe, očigledno je poruka sponzora da su na djelu europski duh i europske metode borbe. Eurosong je zabava koja, kako i slogan manifestacije govori, želi glazbom ujediniti ljude. Iza te laži krije se globalno-korporacijska igra daljnjeg urušavanja onoga što je ostalo od Europe.

Promijenjeni naslov pjesme neeuropske države koja vodi stogodišnji rat protiv naroda države u koju se uselila – govori više od svih teorijskih pokušaja raskrinkavanja cionističke ideologije. Poruka te promjene je sljedeća: Slušajte iste riječi s novim naslovom jer mi opravdavamo naše stogodišnje naseljavanje tuđe zemlje emocijama, glazbom, izjavama, ljepotom izvođačice i naravno utjecajem ne samo glavnog sponzora nego i lobiranjem po cijeloj Europi.

Ideologija je lijepa poput stereotipa, ali je lažna poput digitalnih filtera koji proizvode lažnu ljepotu, narcizam i razočarenje nakon buđenja.

Glas za pjesmu u kojoj se pjeva ideologija (pod drugim naslovom) glas je kojim bi se trebala dobiti lažna pobjeda u ratu protiv istine. Neće ići. Zaljuljao se brod stvaranja lažne slike o cionizmu. Istina je svuda oko nas. Ako je neće biti u dvorani u kojoj se finalizira Eurosong, to samo znači da je ta manifestacija spremna za seciranje.