Vijest o otvaranju kapija Kliničkog centra Univerziteta u Sarajevu bila je u svim “nezavisnim“ sarajevskim medijima uz naslove: “Dr. Alen Pilav izdao naredbu…“, “Presječeni varovi: na KCUS konačno otvorene kapije…“, “Otvaranje kapija ispraćeno aplauzom…“, “Pilav donio promjene…“, “Novi direktor KCUS-a krenuo u akciju…“, “Otvorene kapije KCUS-a, simbolično završena vladavina Sebije Izetbegović“.

Samo pojedini mediji i dalje pišu o problemima u KCUS-u koji nisu promijenjeni “promjenama“ trojke i Pilava. I dalje su duge (ako ne još i duže) liste čekanja na svim klinikama, uz brojne druge probleme s kojima se građani svakodnevno susreću u KCUS, a najteži pacijenti – onkološki nemaju lijekova za terapije. No, mora se priznati da nema više ni bombastičnih naslova o velikim “promjenama“ i “akcijama“ Pilava u KCUS, jer se izgleda nema o tome šta pisati. Prestali su i hvalospjevi o njegovoj biografiji kad se saznalo da je Pilav imenovan tek za vršioca dužnosti, a da se Ismet Gavrankapetanović, koji u Sarajevu ima veliki ugled i ogromnu podršku, prijavio na konkursu za novog generalnog direktora. Tako je žestoka medijska kampanja koju je Pilav provodio propala, no ne i podrška koju očito ima od određenih lobija unutar SDP-a i NiP-a povezanih, po onome što se saznalo zadnjih mjeseci, s interesnim lobijima farmaceutskih krugova i uticajnih hrvatskih lobija u zdravstvu, ujedinjenih da na mjesto generalnog direktora dovedu svog čovjeka, ne obazirući se na to da je najbolji kandidat po ocjeni Komisije Gavrankapetanović koji uz to ima i najveću podršku u javnosti.

Svi krivi osim Zavoda i KCUS-a

O velikim “promjenama“ u KCUS nema ni slika ni saopćenja menadžmenta, ali su zbog “učestalih upita pacijenata i medija“, izdali dva saopćenja (početkom aprila i maja) u kome priznaje da zbog problema s “određenim lijekovima (…) nismo u mogućnosti pružiti kontinuiranu terapiju onkološkim pacijentima“. Objašnjavaju da je nabavka ovih “izuzetno skupih i rijetkih lijekova“ u nadležnosti Federalnog zavoda zdravstvenog osiguranja i reosiguranja.

Da li je doktor Pilav zbog toga krenuo u akciju? Ili izdao naređenje da se lijekovi nabave po svaku cijenu jer se radi o ljudskim životima? Nije, ali ne može se ne primijetiti da nesposobni menadžment KCUS-a u svom saopćenju nadugo i naširoko opravdava bezobrazluk i bahatost Zavoda jer “proizvođači i dobavljači citostatika često na globalnom tržištu imaju nedostatak lijekova, te samim tim i kasni isporuka u FBiH“, te da je “nedostatak citostatika hronični višeslojni problem“.

Iz Zavoda su poručili da postoje alternativna rješenja, te da pacijentima koji sami nabave lijek refundiraju troškove, naglašavajući da se radi o “problemu na globalnom nivou, jer se i zemlje iz okruženja susreću s istim, i to zbog problema u distribuciji, odnosno kašnjenja u isporuci od strane proizvođača/dobavljača zbog aktuelnih dešavanja u svijetu, procedura uvoza i kontrola“. Osim geopolitičkih problema, koje Zavod povezuje s nedostatkom lijekova u KCUS, objasnili su nam i kako je BiH mala zemlja s malom potrošnjom, zaključujemo: nebitna proizvođačima!?

Pacijentima koji se susreću s ovim problemom daje se preporuka da se sami snađu. I snalaze se nabavljajući potrebne lijekove u Crnoj Gori (koja je koliko je poznato manja od BiH i ima manje stanovnika), Srbiji i Hrvatskoj... Dakle, zemlje u okruženju nemaju problem kao BiH.

Ali, iz Zavoda imaju još objašnjenja: kriva su zakonodavna rješenja u BiH i neodgovorne kompanije. Valjda se vodeći logikom da će određeni procenat građana povjerovati u neko od brojnih ponuđenih opravdanja u kome su svi krivi osim Zavoda i KCUS-a. Da li su iz Zavoda uz argumentirana obrazloženja, a u interesu građana i spašavanja ljudskih života, tražili promjenu zakonodavnih rješenja od Vlade FBiH ili direktno u Parlamentu? Koliko je poznato – nisu. Da li su pokrenuli proceduru prekidanja ugovora s neodgovornim kompanijama i počeli tražiti druge dobavljače i proizvođače? I po tom problemu koliko je poznato nije ništa urađeno. Uostalom, opće je poznato kako se sklapaju unosni ugovori i koliko oni “koštaju“.

Od obećanih promjena – obećanja

Za ove probleme nije kriva SDA koja već dugo nije u vlasti, a ni Sebija Izetbegović koja je smijenjena. Toliko ekspresno da se nije moglo čekati ni raspisivanje konkursa za novog direktora i imenovan je za v.d. Pilav koji po svemu što se dešava sad ne želi odstupiti s funkcije koju mu je očito neko obećao. Trojka je bez ikakvih problema smijenila Izetbegovićku, ali, čini se, da s Pilavom to baš i neće biti slučaj, a po nezvaničnim informacijama SDP ga je doveo na v.d. poziciju koju sad grčevito brani. Dok usput provodi sječu “Sekinih kadrova“, pri tome potpuno zaboravljajući obećane promjene što je trojka obilato koristila kao svoje argumente u predizbornoj kampanji. Koliko je Izetbegovićka koristila trojki na izborima, Pilav bi im mogao odmoći, pogotovo nakon afere oko konkursa i pokušaja, krijući se iza hrvatskih lobija, da se riješe Gavrankapetanovića.

Od obećanih promjena, jasno je, ostala su obećanja, jer ništa se na bolje nije promijenilo u KCUS – oni koji su aplaudirali otvaranju kapija neka pogledaju liste čekanja na Radiologiji, redove na DIP-u, nedostatak lijekova na Onkologiji, uvjete na Hirurgiji… Otvaranje kapija bio je ne samo populizam najniže vrste, nego i najava nesposobnosti novog menadžmenta. Stari je možda bio loš, ali ovaj je još gori. Priča se tiho po hodnicima KCUS-a, dok su pacijenti sve nezadovoljniji. I na sve to afera bez kraja oko (regularnog) konkursa, ili će kraj biti u (neregularnom) poništavanju što onda može dovesti do tužbi i do u beskraj razvući izbor novog direktora, ali i obezbijediti v.d. Pilavu da ostane na toj funkciji, bar do kraja mandata trojke.

Opstrukcije oko izbora novog direktora po većini medijskih napisa režirali su hrvatski kadrovi iz Ministarstva zdravstva na čelu s ministrom, i neregularna predsjednica neregularnog Upravnog odbora Federalnog Zavoda za zdravstveno osiguranje i reosiguranje Snježana Bodnaruk. Promjene se očito ne odnose i na Bodnaruk, čak i ako je taj Zavod nesposoban nabaviti lijekove zbog čega uostalom i postoje, ali niko se čak i ne usuđuje da pokrene to pitanje, iako je i Ured revizora u svojim izvještajima ukazivao da je UO mandat istekao još prije nekoliko godina.

No, hrvatski kadrovi Ministarstva i Zavoda ne bi mogli provoditi svoju politiku imenovanja generalnog direktora KCUS-a da za to nemaju podršku premijera Nikšića i (njegovog) dijela SDP-a i dijela NiP-a. Nakon fijaska s izborom gradonačelnika i ružne igre s Bogićem Bogićevićem, za šta je trojka krivicu prebacivala na SDA (iako je već bila na vlasti), politička igra oko Gavrankapetanovića mogla bi trojku (čak i nezainteresiranu Našu stranku) skupo stajati.

Izborna antikampanja

Mogu populizmom i dezinformacijama iz trojke pravdati svoje brojne poteze, a za sve loše optuživati i dalje SDA (koja je izvan vlasti, dakle nebitna), ali igrati se s ljudima koji u javnosti, pa i sarajevskoj čaršiji, imaju veliki kredibilitet nije ništa drugo neko izborna antikampanja kojom pokazuju da sva svoja obećanja nisu dali s ciljem da budu realizirana, nego da oni budu izabrani.

Možda je Bogićević penzioner, i za njih nebitan u političkom razigravanju i postavljanju podobnih kadrova u kome podrazumijevaju da se svaka informacija zaboravi za 24 sata, ali Gavrankapetanović, ne samo da ima veliki kredibilitet u Sarajevu koji oni ničim ne mogu srušiti, i da su ga upravo oni predstavljali kao žrtvu Sebijine čistke (dok je Pilav i dalje radio u KCUS), nego je Gavrankapetanović direktor Državne bolnice koja svakodnevno pokazuje i dokazuje da se može bolje.

Trojka se Gavrankapetanovića ne može riješiti kao što se riješila Izetbegovićke iako je jasno da im je postao kost u grlu koju bi najradije ispljunuli. Kukavičko povlačenje i isturanje priče kako eto Hrvati ne dozvoljavaju njegovo imenovanje, i prepuštanje Hrvatima da se igraju ping-ponga s KCUS-om i Gavrankapetanovićem također je više no kontraproduktivno za trojku jer time dodatno raskrinkavaju svoje laži i nesposobnost, ali i da, ne da nisu ništa bolji od SDA nego su i gori jer dozvoljavaju pojedincima iz HDZ-a i nikome bitnog HDZ 1990 da se igraju s KCUS-u, gdje se uglavnom i liječe Bošnjaci iz Federacije.