Na današnji dan 2006. godine Vrhovni sud Srbije potvrdio je da su Milan Lukić, Oliver Krsmanović, Dragutin Dragićević i Đorđe Šević krivi za ratni zločin u Sjeverinu, 1992. godine. Njih su četverica u ovom sudskom procesu tretirani kao pripadnici paravojne formacije „Osvetnici“, iako se pouzdano zna da su bili pod kontrolom samog vrha MUP-a Srbije, piše Stav.ba.

Tokom oružane agresije na Republiku Bosnu i Hercegovinu nisu bili pošteđeni ni Bošnjaci Sandžaka, posebno oni koji su živjeli uz međudržavnu granicu. Vjerovatno je najpoznatiji, iako ne jedini, slučaj otmice Bošnjaka iz autobusa u mjestu Mioče, u općini Rudo. 22. oktobra 1992. godine. Tada su ubijeni: Mehmed Šebo, Zafer Hadžić, Medo Hadžić, Medredin Hodžić, Ramiz Begović, Derviš Softić, Medhad Softić, Mujo Alihodžić, Alija Mandal, Sead Pecikoza, Mustafa Bajramović, Hajrudin Sajtarević, Esad Džahić, Ramahudin Đatović, Ediz Gibović i jedina žena među njima, Melvida Koldžić.

Nakon što je podignuta optužnica, počiniocima je suđeno u Beogradu. Vrhovni sud Srbije 18. je maja 2006. godine potvrdio prvostepenu presudu kojom su četverica pripadnika paravojne formacije "Osvetnici" proglašeni krivim za ratni zločin u Sjeverinu i osuđeni na kazne od 15 do 20 godina zatvora.

Dragutin Dragićević osuđen je na 20 godina zatvora, a Đorđe Šević na 15 godina. Milan Lukić, koji je u međuvremenu iz Argentine izručen Haškom tribunalu, i Oliver Krsmanović osuđeni su u odsustvu na po 20 godina zatvora.

Na suđenju je dokazano da su njih četverica sa još petericom zločinaca ubili 16 Bošnjaka koje su oteli iz autobusa u mjestu Mioče, koje se nalazi na samoj granici Bosne i Hercegovine i Srbije. Bošnjaci, koji su bili državljani Srbije, 15 muškaraca i jedna žena, odvedeni su u motel "Vilina vlas" kod Višegrada, gdje su ih zločinci fizički i psihički zlostavljali, a potom ih na obalama Drine ubili.

Iako je počinioce ovog strašnog ratnog zločina sud okarakterizirao kao pripadnike paravojne formacije „Osvetnici“, kojom je komandovao Milan Lukić, istina je bitno drugačija. Pouzdano se zna da je ova formacija bila pod direktnom kontrolom Milanovog rođaka Sretena Lukića, koji je bio jedan od prvih ljudi MUP-a Srbije, a jedno je vrijeme obavljao čak i ministarsku funkciju. 

Čitavom su svijetu poznate fotografije mučenih Bošnjaka koji su kasnije pobijeni, ali je malo poznato da je fotografije sačinio Milan Timotić, fotograf iz Zemuna. Fotografije su predate Sretenu Lukiću, a u njegovom radnom stolu stajale su sve do promjene vlasti u Srbiji 5. oktobra, nakon čega su ih mediji objavili.   

Da su pripadnici MUP-a Srbije učestvovali u oružanoj agresiji na Republiku Bosnu i Hercegovinu, pored brojnih drugih dokaza, govori i spomenik poginulim vojnicima Vojske Rs-a postavljen na ulazu u selo Rujište u Višegradskoj župi, iz kojeg potječu Lukići. Na tom spomen-obilježju nalaze se i imena poginulih pripadnika MUP-a Srbije.

A 2009. Milan Lukić je u Haagu osuđen na doživotni zatvor, a njegov rođak Sredoje na 30 godina robije za zločine protiv čovječnosti i ratne zločine počinjene nad Bošnjacima Višegrada.