Kad su se prije gotovo dvadeset godina godina azijski stršljenovi pojavili u Europi, mnogi su se prestrašili. Nije to bila loša vijest samo za našu vrstu, nego i za pčele, koje ova vrsta uništava. Dnevno ih jedan stršljen može pojesti i do 50, pa je zato u Europi on odmah klasificiran kao predatorska, invazivna vrsta. Problem je što na našem kontinentu on nema prirodnog neprijatelja, a ne napadaju ga ni bolesti.

Kad su u martu britanski mediji objavili kako su vidjeli jednog, pa se boje da su ti maleni letači počeli provoditi i zime na području Ujedinjenog Kraljevstva, mnogima nije bilo svejedno. No nije samo kod njih situacija sve teža, jer ovih životinja sve više i u Francuskoj te Belgiji.

Njihova gnijezda su nekima posebno strašna. Toliko su velika da u njima može živjeti i po osam hiljada ovih stvorenja, a svakoga dana će stanovnici tog gnijezda pojesti nešto više od 11 kilograma drugih insekata, kažu stručnjaci. Prava su malena pošast, drugim riječima, a za nas su opasni za sve one koji imaju alergijsku reakciju. U Europi je već bilo smrtnih slučajeva nakon uboda ovih životinja, koje su posebno opasne u rano proljeće. Tada, naime, marljivo grade svoja gnijezda, ali njihova je posebnost što to rade blizu tla. Tek kasnije, u ljetno doba, sele se na stabla.

"S obzirom na sve to, brine me kako će ova bića utjecati na percepciju javnosti o osama i stršljenovima. U vremenu smo kada moramo poticati ljude da prihvate svaki aspekt prirode, koliko god im on možda bio odbojan ili zastrašujući, jer su sva stvorenja tu s razlogom i imaju svoje mjesto u ekosustavu. A onda imamo stršljenove koji u Europi nemaju nikakvu ulogu i koje smo mi doveli na kontinent", rekao je za Guardian Seirian Sumner, profesor bihevioralne ekologije na University College London (UCL).

Vrsta je prvi put došla u Europu 2004. godine, kada su uočeni u Francuskoj, a smatra se da su slučajno prevezeni u teretu iz Azije. Brzo su se proširili zapadnom Europom.