U samom leglu nezakonja, besprizornog pljačkanja i otimanja javnog dobra, koje je obilježilo na vjerovatno najjasniji način deceniju režima Aleksandra Vučića, u korupcionaškom smislu – uoči usvajanja rezolucije o genocidu u Srebrenici u Ujedinjenim nacijama – na Kuli Beograd, na takozvanom Beogradu na vodi, uz prikaze grba Srbije, ispisana je poruka „nismo genocidan narod, Srbija i Srpska zauvijek“.

Jasno je da nismo, kao što je jasno da tako nešto u rezoluciji ni ne piše, ali ono što nije jasno jeste odgovor na pitanje zbog čega je Vučiću stalo da to budemo, piše Snežana Čongradin za Danas.rs.

Zašto insistira na toj laži – da su Srbi genocidan narod?

Da nije proveo pola života kao najbliži saradnik osuđenog ratnog zločinca Vojislava Šešelja, da se za to vrijeme, tokom ratnih devedesetih, nije politički zalagao i inspirisao na najteže zločine protiv čovječnosti, da nije izgovorio najgnusnije optužbe i laži o pripadnicima drugih naroda i vjere, da nije bio autor “Sigurne kuće za Ratka Mladića”, da nije finansijski profitirao tokom rata i bombardovanja Srbije…, danas bi predsjednik Srbije, Aleksandar Vučić, bio ponosni inicijator proglašavanja 11. jula za dan sjećanja na žrtve genocida u Srebrenici u Ujedinjenim nacijama.

Aleksandar Vučić u Skupštini SR Jugoslavije sa tablom "Sigurna kuća za Ratka Mladića", kada je podržavao ratnog zločinca 

Onaj, koji bi svoj narod, kao jedan veličanstveni predsjednik, predstavljao pred cijelim svetom, kao dobar, saosjećajan, odgovoran i onaj koji više nikada neće dozvoliti da na njegovo čelo dođu monstrumi kao što je, recimo, sam Aleksandar Vučić.

Ali, kako biti takav čovjek, čista srca i obraza, kada je cijeli život proveo sa rukama zaronjenim u krvi i patnji, siromaštvu i bolu kako sopstvenog tako i drugih susjednih naroda.

U proteklih 29 godina, propustio je sve prilike da okaje svoje grijehe, grijehe jednog bednog ratnog huškača, koji je, dok su ostali ginuli, prigrlio sve privilegije na tuđoj smrti i gladi.

Cijelu svoju političku suštinu, cijelo biće u ulozi vladara Srbijom, upregao je da dokaže da su Srbi genocidni narod, kao da je svako od nas radio ono što je on radio kada se genocid dogodio.

A ono što je Aleksandar Vučić radio tokom genocida u Srebrenici, znam da je velikom dijelu građanki i građana Srbije to ponavljanje dosadilo, ali…

Riječi Vučića, sa govornice Skupštine Srbije, one koje spadaju u red najodvratnijih koje su politički i direktni zločinci izgovorili u novijoj historiji naše države – Ako ubijete jednog Srbina, mi ćemo ubiti stotinu muslimana – red je da se podsjetimo, izgovorene su upravo u vrijeme genocida u Srebrenici.

U julu 1995. godine.

Trenutak kada Aleksandar Vučić 20. jula 1995, u toku genocida u Srebrenici, poziva da se ubije 100 muslimana za jednog Srbina u Skupštini SR Jugoslavije:

I samo jedan takav bijedni političar, poput Aleksandra Vučića, može danas, kada se pred cijelom planetom proglašava dan sjećanja na više od osam hiljada ubijenih nevinih civila u Potočarima, da samog sebe predstavlja žrtvom i identifikuje cijeli svoj narod sa najgnusnijim postupcima i svojom najprljavijom prošlošću.

Dan usvajanja rezolucije o genocidu u Srebrenici je dan kada treba da se poklonimo žrtvama najvećeg masakra u Evropi nakon Drugog svetskog rata, koji su počinili monstrumi – koji sebe nazivaju Srbima.

Oni nisu Srbi, oni su krvoločne ubice, psihopate, lopovčine i lažovi. Nebitno je gdje i kada su rođeni, koje su vjere i nacije.

Ali, ispada bitno u prilikama kada je njihova agresija toliko snažna i dugotrajna, nesankcionisana, neprepoznata unutar zajednice, da narod koji predstavjaju nije u stanju ni da posumnja u njihove laži.

Strah i siromaštvo, kontrola I korupcija, okovi su kojima diktator Aleksandar Vučić uspeva da ubijedi milione građanki i građana Srbije da su genocidni, da ih cijeli svijet takvim vidi, kako bi im u potpunosti i dalje držao oči zatvorene pred činjenicom da su to upravo njegove osobine, njegov lični jad i njegova odgovornost. U političkom smislu – komandna.

Vučić nije nikakav Srbin, Vučić je političar koji će ostati zapamćen u istoriji kao inspirator na genocid i zločine protiv čovječnosti. Onaj koji nema trunke srama i čovječnosti i koji nas nikada neće osloboditi takozvanog tereta kolektivne krivice dokle god bude nama vladao.