Radnici BHRT-a posljednju plaću primili su 8. aprila, a 150 KM toplog obroka za mjesec mart dobili su početkom maja. Od tada im nije uplaćena više nijedna marka. Zbog te činjenice nije "susramljen" ni resorni ministar prometa i komunikacija Edin Forto koji je gostovao u programu BHRT-a ove sedmice. Iako mu je to trebala biti primarna zadaća da riješi pitanje javnih servisa ali i da država sa menadžmentom radnicima osigura zarađene plaće, Forto je očito mišljenja da radnici trebaju volontirati.

No, razlika između Fortine plaće i plaće većine uposlenih na BHRT-u je u visini njihovih sedam plaća, pa je jasno da on ne može ni razumjeti šta znači birati između dva djeteta kome će dati novac za užinu tog dana. Jer neki radnici su bukvalno u takvoj situaciji.

Iako se pokušao pravdati da je on osigurao 4 miliona KM pomoći koje je BHRT već utrošio, Forto sa svojim koalicionim partnerima do sada je trebao naći način za raspodjelu novca od prikupljene takse koja stoji blokirana jer nema sporazuma između RTV FBiH i BHRT-a. U međuvremenu je protiv menadžmenta podnesena krivična prijava zbog gašenja signala FTV-a 8. maja.

Računi za režije, rate kredita, mature, upisi u školu, hrana ne čekaju bolja vremena, već se radnici BHRT-a zadužuju i posuđuju novac da bi preživjeli mjesec, jer to ne mogu od svog rada.

I dok radnici volontiraju i pitaju se hoće li sutra imati šta jesti, njihov generalni direktor Belmin Karahmehmedović snimljen je u veselom i opuštenom izdanju u jednoj sarajevskoj kafani. Šta očekivati od čovjeka koji je prije nekoliko godina u tajnosti vozio jaguara i žalio se poznanicima kako ne smije dolaziti automobilom na posao da ga ne vide radnici. Mjesečna plaća Belmina Karahmehmedovića iznosi kao pet prosječnih plaća radnika BHRT-a.

Isti dan kada je BHRT realizirao emisiju Večernjakov pečat na portalu BHRT-a objavljen je apel Sindikata BHRT-a da se pomogne radnicima jer su došli do zida.

I upravo danas kada je Kolegij BHRT-a kojeg čine Karamehmedović i urednici programa razgovarao o mogućem ukidanju pojedinih emisija, odnosno reduciranju programa u narednom periodu, u jednom drugom sarajevskom restoranu proslavljao se „uspjeh realizacije Večernjakovog pečata“.

Iako smo od menadžmenta BHRT-a ranije zatražili da nam otkriju koji je benefit ove medijske kuće od realizacije tog programa i koliko je plaćeno za prijenos manifestacije, odgovor nismo dobili.

Ni sav lažni glamur i sjaj tog 17. maja nisu mogli sakriti bijedu koju je radnicima priredio Karamehmedović. Više gladni nego siti iz dana u dan iščekuju vijest kada će im zarađene plaće leći na račune.

No, možda je vrijeme da prvo odu Karamehmedović i njegov jaguar.

(NAP)